EN HR
  • 2.travanj

    Na programu su pobjednik Sundancea i novi film Gorana Devića

    Film Leptiri turskog redatelja Tolga Karaçelik prikazan je na prošlogodišnjem Sundanceu gdje je osvojio glavnu nagradu za Najbolji film u međunarodnoj konkurenciji. Ovo je ujedno i prvi film iz Turske nagrađen na prestižnom Sundanceu, a zasluženu nagradu potvrdila je i filmska kritika pohvalom instančanog redateljskog stila.

     

    Suzi i njena braća Cemal i Kenan gotovo uopće ne komuniciraju otkad su se kao tinejdžeri odselili iz malog rodnog sela, a kontakt su izgubili i s ocem. Situaciju mijenja očev neočekivani telefonski poziv sa zahtjevom da se svi troje čim prije vrate u selo. Unatoč oklijevanju kreću na neobično putovanje gdje će pokušati povezati komadiće disfunkcionalne obitelji i suočiti se sa zajedničkom prošlošću.

     

    Karaçelik više pažnje posvećuje njihovim karakterima u trenucima zajedništva, a manje ih je portretira individualno čime fokus stavlja na međusobnu povezanost članova obitelji. Ova hvaljena, topla i humorna dramedija na program kina Europa dolazi 4. travnja, a prikazivanje će se nastaviti i nakon Festivala tolerancije, 14. travnja.

     

     

     

    Još jedan novi film na redovnom programu je dokumentarac Na vodi redatelja Gorana Devića ('Nemam ti šta reć lijepo', 'Crnci', 'U ime Republike Hrvatske'). 'Na vodi' portretira nekadašnji industrijski grad Sisak kojem rijeka koja protječe centrom danas služi za razonodu i opuštanje. Dević kao tehniku pripovijedanja koristi priče raznih protagonista.

     

    Kritičari film proglašavaju jednim od Devićevih najboljih ostvarenja, a žiri nedavno održanog festivala u Leipzigu dodijelio mu je posebno priznanje jer 'na lijep način prikazuje da ljudskost i preživljavanje nadilaze traume i ožiljke rata'. U nedavnom intervjuu redatelj je rekao kako je film skup portreta njemu dragih i interesantnih ljudi, a ambicija mu je bila pokušati portretirati i samo društvo.

     

    Dević je jedan od naših najistaknutijih dokumentarista, a 'Na vodi' smatra svojim najosobnijim filmom. U Sisak se, kako kaže, uvijek vraća po inspiraciju za nove projekte. Redatelju je najveća ambicija natjerati ljude da osjećaju, prožive nešto i da imaju iste osjećaje prema onome što gledaju kao i on dok je to isto snimao.