Limbus Patrum, r. Alessandro Mangione, Italija, 2019., 20’ (izvan konkurencije)
Hotel pored željezničke stanice Ferrandina Scalo nedaleko Matere, transformiran u prihvatilište za afričke migrante. „Matteo, you want to break our heart!“, kazat će jedan od njegovih „gostiju“, referirajući se na notornog ministra Salvinija, koji se ukazuje u još jednom TV-dnevniku. „Too much thinking“, kaže njegov prijatelj. Previše razmišljanja.
Djeca mrtvih, r. Kelly Copper, Pavol Liska, Austrija, 2019., 90' (igrana konkurencija)
Nakon Hanekeove Pijanistice evo nam još jedna filmska adaptacija romana Elfriede Jelinek. Sada je riječ o njezinu manje poznatom romanu od 666 stranica napisanom 1995., čiji će engleski prijevod biti dostupan tek krajem ove godine. No, iako je Die Kinder der Toten oživio kao multimedijalni performans s pečatom dvojca iz legendarnog Nature Theater of Oklahoma, koji obuhvaća turistički obilazak lokacija iz knjige uz moto „Fancy a Jelinek Journey?“, njegova nijema filmska verzija može se promatrati kao autonomni projekt inspiriran zombi komadom Herka Harveya (šifra: Carnival of Souls). No za razliku od tog filma „dirljive jednostavnosti“ koji Jelinek naprosto obožava, njihovi zombiji ne izranjaju iz zemlje već iz zapaljenog filmskog platna tijekom tajne projekcije memorijalnih filmova čiji dijelovi prizivaju kičastu estetiku sentimentalnog Heimatfilma, toliko dragog nacistima. Uz igru riječi na relaciji „Styrian“ (štajerski) i „Syrian“ (sirijski), vezanu za grupu izgubljenih sirijskih pjesnika koji će zalutati u pansion Alpenrose, iako se oni ne spominju u literarnom predlošku, imamo tu zombija Franju Josipa i nežive koji su ukrašeni svastikama i žutim zvijezdama. Iako u ovoj atipičnoj adaptaciji snimljenoj Super osmicom, autoričina denuncijacija povijesnih amnezija i nacionalnih mitova u razornom spoju vulgarnog, grotesknog i ridikuloznog, ostaje netaknuta. Jer, riječ je o totalnom monstrumu od filma. Nisu izostali ni ružičasti flamingosi. No to treba vidjeti da bi se povjerovalo.
Djeca mrtvih
Nagrada FIPRESCI - Berlinale Forum (2019)
Limbus Patrum
Alessandro Mangione rođen je u Materi 1991. godine. Diplomirao je antropologiju na londonskom Sveučilištu Goldsmiths. Bavi se istraživanjem veza između migracije i njezinih vremenskih i prostornih dimenzija. Surađuje s nevladinim organizacijama na zaštiti migranata i izbjeglica. Limbus Patum njegov je prvi kratkiš.
Djeca mrtvih
Kelly Copper rođena je u Gainesvilleu na Floridi 1972. godine. Studirala je na koledžima Dartmouth i Brooklyn. Godine 1996. osnovala je zajedno s Pavolom Liskom njujorški performerski kolektiv Nature Theater of Oklahoma, koji je gostovao i na našem Eurokazu. Djeca mrtvih njezin je prvi dugometražni film.
Pavol Liska rođen je u Skalici u Čehoslovačkoj 1973. godine (današnja Slovačka). Studirao je na koledžu Dartmouth i Sveučilištu Columbia. Autorov filmski debi Djeca mrtvih snimljen je u tandemu s Kelly Copper.
