Redatelj: Sergej Ejzenštejn
Direktor fotografije: Vladimir Popov, Eduard Tisse
Glazba: Zagrebačka filharmonija prema originalnoj glazbi iz filma Edmunda Meisela
Zemlja: Rusija
Godina: 1925.
Trajanje: 66 min.
Projekcije kultnog filma uz glazbenu pratnju Zagrebačke filharmonije
Nakon uspješne projekcije filma Nosferatu, Zagrebačka filharmonija i Kino Europa u svom Filmskom ciklusu predstavljaju jedan od najboljih i najutjecajnijih filmskih ostvarenja svih vremena - klasik kinematografije iz redateljskog stolca Sergeja Ejzenštejna: KRSTARICU POTEMKIN!
Ovaj sovjetski crno-bijeli nijemi film ekranizira pobunu mornara na ratnom brodu Potemkin 1905.g. Ono što je započelo kao pobuna na brodu nakon što je posadi servirana pokvarena hrana, završilo je Prvom ruskom revolucijom. Snimljen prema istinitom događaju, dijelom je bio cenzuriran od strane tadašnje sovjetske vlasti i često se smatra jasnom propagandom sovjetskog režima. To ipak nije stalo na put njegovoj ogromnoj popularnosti koja ga je, uz neosporne tehničke dosege, lansirala u povijest kinematografije.
Iako snimljen za samo 40 dana, a dovršen jutro prije premijere, ostaje zapamćen u povijesti kinematografije po svojoj revolucionarnoj montaži i upotrebi tehnike reza.
Filmofili će se sjetiti da je upravo kultna scena s padajućim dječjim kolicima na stepenicama u Odessi, u kojoj carski vojnici vrše masakr nad civilima, korištena u brojnim filmovima, među kojima su (jednako kultni): Nedodirljivi Briana De Palme, Kum Francisa F. Coppole, Ljubav i smrt Woodyja Allena…Ni naš Zagreb film festival nije ostao dužan Eisensteinovoj redateljskoj pronicljivosti; vjerojatno niste znali da su dječja kolica u logotipu Zagreb Film Festivala inspirirana upravo ovom scenom, kao i glavna nagrada koja nosi naslov Zlatna kolica. Tzv. Potemkinove stube postale su tako jedna od najutjecajnih filmskih scena i omiljena inspiracija brojnih umjetnika.
Edmund Meisel autor je originalne glazbe iz filma koju će orkestar Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Krešimira Batinića izvoditi za vrijeme projekcije. Šostakovičeva 5.simfonija savršeno prati svu dramatičnost ključnih filmskih scena, pa tako i onu Potemkinovih stuba.
Meiselova glazba doživjela je brojne adaptacije - u pokušaju oživljavanja filma u 21.st., popularni dvojac iz slavnih Pet shop boysa (Neil Tennant i Chris Lowe), zajedno s filharmonijskim orkestrom iz Dresdena, snimio je 2004. soundtrack Krstarice Potemkin.
Misiju oživljavanja Krstarice Potemkin na našim prostorima preuzeli su Zagrebačka filharmonija i Kino Europa. Iako nijemi, film koji se ni nakon 88 godina ne skida sa ljestvica popularnosti, govori glazbom i govori puno. U četvrtak, 14. 11. u 20:00 sati iz Zagrebačke filharmonije i Kina Europa najavljuju veliku premijeru, a projekcije se nastavljaju 15. i 16. 11. - s početkom u 19 i 21 sat. Ulaznice za sve projekcije mogu se kupiti na blagajni Kina Europa te online po cijeni od 60kn.
Budite dio ugodne atmosfere u Kino Europa dok Zagrebačka filharmonija fantastičnom glazbom zove na pobunu – onu na Krstarici Potemkin!
Sergej M. Ejzenštajn rođen je 23. 01. 1898. u Rigi, Latvija, a umro 10. 02. 1948. u Moskvi. Redatelj, montažer i esejist, dijete je ruske revolucije, čijim mu je tekovinama obilježen cijeli radni opus koji započinje u kazalištu gdje surađuje s poznatim avangardnim redateljem Mejerholdom u njegovom eksperimentalnom teatru. Prvi film, 'Štrajk', nastaje 1924. godine, slijedi ga 'Krstarica Potemkin' (1925.) i 'Oktobar' (1928). Iako na strani režima i politički aktivan u radu, snimio je samo sedam filmova. Većinu nije uspio spasiti cenzorskih škara, a nekoliko mu je projekata zabranjeno i prije same realizacije. Emigrirao je na tri godine u Ameriku, no Staljinove su ga škare i tamo pronašle. Kada se vratio u Rusiju doživio je živčani slom, počeo predavati na filmskoj školi u Moskvi i snimio prvi zvučni film, 'Aleksandar Nevski' (1938). 1939. dobiva i najviše sovjetsko priznanje, Lenjinov orden. Montažu je shvaćao kao najviši stupanj režije, dok je najviši stupanj same montaže asocijativna ili intelektualna montaža čijim ga ocem danas smatramo. Umro je od posljedica srčanoga udara 1948., a da nije snimio film prema Marxovom 'Kapitalu', što mu je bila životna želja.
