POMOGNITE ŠPANJOLSKOJ, Pere Portabella, 1969., 5'
Film je zamišljen kako bi u kontekstu barcelonske izložbe Miró l’altre povezao prijeratnog s poslijeratnim Miróom. Polazišna je točka dokumentarni materijal o ratu koji je Portabella dobio od filmske knjižnice u Toulouseu. Putem vizualnog kolaža Portabella suprotstavlja niz slika Španjolskog građanskog rata: razarajuće bombe, uništene zgrade, demonstracije republikanaca, vojne parade, religijske ceremonije u crkvi koja je potpomagala fašiste, bijeg poraženih itd. Portabella manipulira ovim slikama rata i jukstaponira ih izabranim fragmentima iz serije Barcelona što silovito izražava užas rata i ljudskog nasilja. Film završava slikom marke koju je Miró 1937. godine dizajnirao za francusku La Poste: slika sumira umjetnikov politički bijes, utjelovljen u ogromnoj šaci katalonskog seljaka. Edicija iste marke (u većem formatu) napravljena je kako bi se prikupio novac za Španjolsku republiku, a Miró je dodao borbeni antifašistički tekst na francuskom.
VEČERA, Pere Portabella, 1974.-2018., 54'
Film se odvija tijekom noći kada je Francov režim pogubio militantnog anarhista Salvadora Puiga Anticha. Upotrebljavajući jednostavne filmske konvencije Portabellin dokumentarni film prikazuje petero bivših političkih zatvorenika koji su se okupili u seoskoj kući kako bi pripremili večeru i poveli raspravu o problematici dugotrajnog boravka u zatvoru. Kako bi zaštitio protagoniste filma od progona u frankističkoj Španjolskoj, film je sniman u tajnosti a tehničari i sudionici obavješteni su o tajnoj lokaciji snimanja u zadnji čas.
Godine 2018. Pere Portabella dodao je video s Oriolom Arauom, odvjetnikom Puiga Anticha koji je snimljen u 13. studenom 1974. godine. Riječima filozofa Xaviera Anticha: „Walter Benjamin skovao je termin dijalektična slika kako bi opisao kritički potencijal slika koje razotkrivaju svoje doba, rasvjetljavaju ga, i utječu na našu sadašnjost otkrivanjem arheologije. Upravo je to učinio Portabella 2018. godine u Večeri: on preobražava svoj pogled iz prošlosti, iz te užasne 1974. u novo neprocjenjivo prosvjetljenje u vezi sadašnjosti, nimalo manje užasne 2018. godine.
ZATVORSKE SLIKE, Harun Farocki, 2000., 60'
Film je sastavljen od zatvorskih slika. Citati iz igranih i dokumentarnih filmova kao i snimke nadzornih kamera. Pogled na nove tehnologije kontrole, sprave za osobnu identifikaciju, elektroničke narukvice za praćenje, elektroničke naprave za praćenje.
Film su oduvijek privlačili zatvori. Današnji zatvori prepuni su nadzornih videokamera. Ove slike su nemontirane i monotone; kako ni vrijeme ni prostor nisu sažeti, pogotovo su podatne za izražavanje stanja neaktivnosti u koje su zatvorenici smješteni u vidu kaznene mjere. Nadzorne kamere ukazuju na normu i obračunavaju se s odstupanjima od iste. Isječci iz filmova Geneta i Bressona. Ovdje se zatvor pojavljuje kao poprište seksualnih prijestupa, mjesto gdje se ljudska bića moraju nanovo izgraditi kao osobe i radnike. U Genetovoj Ljubavnoj pjesmi (Un Chant d'amour) čuvar promatra zatvorenike u njihovim ćelijama i vidi kako masturbiraju. Zatvorenici su svjesni da ih se promatra te postaju izvođači u voajerskoj igri. Protagonist Bressonova Osuđenik na smrt je pobjegao (Un Condamné à mort s'est échappé) pretvara zarobljeničke objekte u alate za bijeg. Ovi toposi pojavljuju se u brojnim zatvorskim filmovima. Suprotno tome, u novijim zatvorima suvremena tehnologija video-nadzora cilja na demistifikaciju.
Filmske mutacije: festival nevidljivog filma XII - Ulaz na sve projekcije je besplatan.
