EN HR
  • Jedna čudesna žena

    20:00, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Sebastián Lelio
    Scenarist: Sebastián Lelio, Gonzalo Maza
    Produkcijska kuća: Fabula, Komplizen Film
    Direktor fotografije: Benjamín Echazarreta
    Montaža: Soledad Salfate
    Glumci: Daniela Vega, Francisco Reyes, Luis Gnecco, Aline Küppenheim, Nicolás Saavedra

    Zemlja: Argentina
    Godina: 2017.
    Trajanje: 104'

    Sinopsis

    Orlando i Marina dobar su par. Žive kao sretna obitelj, a sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu. Veže ih zajednička prošlost, svakodnevica i planiranje skorog godišnjeg odmora u inozemstvu. Tok njihovih života iskače iz korita nakon nezgode – Orlandova aneurizma pokaže se fatalnom i on umire na operacijskom stolu, dok vidno potresena Marina mora obavijestiti njegovu obitelj o smrti nakon čega u panici napušta bolnicu. Smrt privlači puno očiju, sumnjičave poglede, patološku pozornost. Marina nije u panici zato što je kriva zbog ubojstva, nego zato što je, kao transrodna žena, kriva zato što postoji. Njezin život pretvara se u obranu pred sudom društva.

    Sebastián Lelio sklon je vidjeti film ondje gdje ga nitko ne vidi. Na temelju tog poetičkog načela snimio je i Jednu čudesnu ženu: film o osobi koja je na društvenoj margini, koju društvo uporno odbija, ali je zato film postavlja u središte. Najveća snaga filma leži u realizaciji te ideje, budući da redateljevo inzistiranje na Marininom pravu da sama odredi tko je, i što je, nema samo deklarativnu, nego i formalnu dimenziju. Unatoč svim poniženjima koja mora proći, jezi koju naglašava izvrsna zvučna kulisa Matthewa Herberta, kamera je ne vidi onako kako je vide neprijateljske oči, nego onako kako ona želi samu sebe vidjeti. Kao ženu. Jednu čudesnu ženu.

    Nagrade i festivali

    Srebrni medvjed za scenarij, Berlin Film Festival 2017; nagrada ekumenskog žirija, Berlin Film Festival 2017; nagrada Teddy, Berlin Film Festival 2017; nagrada za najbolji latinoamerički film, San Sebastián International Film Festival 2017.; službena selekcija London Film Festival 2017; službena selekcija Busan Film Festival 2017

    Film prikazujemo u sklopu 15. Human Rights Film Festivala.

    Velika dvorana
    4.12. Ponedjeljak, 20:00

  • Caniba

    22:00, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Verena Paravel, Lucien Castaing-Taylor
    Scenarist: Verena Paravel, Lucien Castaing-Taylor
    Produkcijska kuća: A Norte Prods., Sensory Ethnography Lab
    Direktor fotografije: Verena Paravel, Lucien Castaing-Taylor
    Montaža: Verena Paravel, Lucien Castaing-Taylor

    Zemlja: Francuska
    Godina: 2017.
    Trajanje: 90'

    Sinopsis

    Su-redatelji kultnog Levijatana (HRFF 2012.), Verena Paravel i Lucien Castaing-Taylor istražuju svijet Isseija Sagawe, zloglasnog japanskog kanibala. Za ubojstvo i djelomični kanibalizam Renee Hartevelt na Sorboni 1981. godine, Issei Sagawa je uhićen i optužen, ali u procesu proglašen mentalno nesposobnim za suđenje. Po povratku u Japan “kažnjen” je stigmom i jedini način na koji je mogao zarađivati za život bilo je ponovo “ponavljati” svoj (zlo)čin: kao lik u romanima, mangama, pornografskim filmovima, pa čak i kao gastronomski kritičar. Danas u kasnim šezdesetima i bolestan, Sagawa se još jednom pojavljuje kao protagonist, ovaj puta bitno drugačije nego u primejricu Intervjuu s kanibalom.

    Kao i kod Levijatana ali i njihove druge ovogodišnje suradnje – sublimno neuobičajenom somniloquie premijerno prikazanom u Berlinu – autori kao da se ne bave previše slikom, već insisitraju na “osjetilnom”, ono sensory iz Harvard Sensory Ethnography Lab kojeg vodi Castaing-Taylor. Dugački, “prljavi” kadrovi nefleksibilnih vizuala i ekstremno bliskih krupnih kadrova prisiljavaju gledatelje da se ne koriste (samo) očima već i drugim osjetilima u recepciji jednostavnog vizualnog prikaza.

    Film se otvara s onim što će postati ponavljajući motiv: dio Sagawinog lica, koje često u cijelosti ispunjava ekran čak i ako je uglavnom izvan fokusa ili polu-zamagljen. Osim što gledateljima pruža pogled (bivšeg?) kanibala na vlastito tijelo i oružje (čeljust) takav tehnički izbor omogućuju i ogromnu mjeru apstrakcija. Niti u jednom trenutku se ne odmaknuvši niti prikazavši čitavu sliku, Paravel i Castaing-Taylor pronašli su strukturni način vizualnog podsjećanja publike da, čak i u najesktremnijem slučaju poput kanibalizma, postoji dio koji ostaje nepoznat, zauvijek izvan pogleda.

    Nagrade i festivali

    posebna nagrada žirija, Venice Film Festival 2017.; službena selekcija Toronto International Film Festival 2017., službena selekcija New York Film Festival 2017.; službena selekcija Mumbai Film Festival 2017

    Film prikazujemo u sklopu 15. Human Rights Film Festivala.

    Velika dvorana
    4.12. Ponedjeljak, 22:00

Sljedeći
Prethodni

Izdvojeno