EN HR
  • Varšavski most (Filmske mutacije)

    17:00, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Pere Portabella

    Zemlja: Španjolska
    Godina: 1989.
    Trajanje: 84'

    Sinopsis

    Varšavski most nastao je u 1989. godini, godini kada je srušen Berlinski zid. Ako je u filmu Nokturno 29 dominirao pogled visokih klasa tijekom šezdesetih godina, u Varšavskom mostu susrećemo pak blještave slike novih intelektualaca i zaboravnih, progresivnih, europskih političkih klasa. No ispod svjetlucave površine spektakularnih društveno-kulturnih događanja i frivolnog života u sretnoj Europi, leže tenzije koje su posljedica razorenih sjećanja, osobnih i povijesnih kataklizmi. Snimljen jednako besprijekorno kao i suvremeni komercijalni filmovi Varšavski most razara radnju u tisuće fragmenata, i to u europskom krajoliku koji je razoren povratkom Povijesti. Nije stoga čudno da je dvije godine poslije i Godard snimio srodan film, Njemačka, godine 90 devet nula (Allemagne année 90 neuf zéro), direktni nasljednik Rossellinijeva filma Njemačka, nulte godine (Germania anno zero) koji je ambijentiran u poslijeratnoj Europi 1947. godine. Iznimno samouvjeren, odvažno eksperimentalan, na prekide razumljiv no cijelo vrijeme uzbuđujuć, Varšavski most je kolaž slika i zvukova koje labavo povezuje nekolicina likova: pisac, dirigent i morska biologinja. Oni daju natruhe koherentne radnje, no zapravo više funkcioniraju na apstraktnoj razini, uvodeći nas u velike ideje o sudbini, slučajnosti i volji kroz rasprave o povijesti, književnosti, umjetnosti i glazbi. Neprestano se izmjenjuju mizanscene impresivne snage, od sanjarije o barcelonskoj arhitekturi, preko urbane simfonije koju na otvorenom izvode raspršeni muzičari, do operne kulise unutar ribarnice ili hidroaviona koji gasi šumski požar. Sve ovo istovremeno intrigira i iscrpljuje, no nikad ne prestaje očaravati.

    Prije projekcije gledat ćemo kratki film 'KLJUČNE RIJEČI – KLJUČNE SLIKE. RAZGOVOR S VILÉMOM FLUSSEROM' (Harun Farocki, 1986., 13'). 

    Web stranice

    Filmske mutacije: festival nevidljivog filma XII - Ulaz na sve projekcije je besplatan.

    Raspored projekcija

    Velika dvorana
    23.1. Srijeda, 17:00

  • Gospodin je činio čuda u meni (Filmske mutacije)

    19:00, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Albert Serra
    Scenarist: Albert Serra
    Producent: Albert Serra
    Produkcijska kuća: Andergraun Films
    Direktor fotografije: Jimmy Gimferrer, Àngel Martín
    Montaža: Àngel Martín
    Glumci: Martín Angel, Lluís Carbó, Jimmy Gimferrer

    Zemlja: Španjolska
    Godina: 2011.
    Trajanje: 146'

    Sinopsis

    Gospodin je činio čuda u meni započeo je kao pokušaj snimanja filma ceste i ponovnog otkrivanja mitskih krajolika La Manche iz Cervantesova Don Quijotea. Međutim, zajedno sa snimateljskom i glumačkom ekipom iz Viteške časti Serra otkriva da ovi krajolici više ne postoje, ako su ikad postojali. Stoga on i njegovi suputnici odluče snimati sami sebe. Djelomice portret njegovih suradnika i filmske ekipe, a djelomice refleksija na promjenjivu narav krajobraza suvremene Europe. Ovaj anarhistički komad sažima glavne preokupacije iz sineastova opusa i predstavlja iznimno originalnu posvetu slobodi, umjetnosti i filmskom stvaralaštvu. Serrinim riječima u pitanju je „making-of film svih mojih prijašnjih i budućih filmova. Htio sam odati počast načinu snimanja filmova koji zbog financijskih razloga polako nestaje. Smatram da je stvaranje dugotrajnih komada danas iznimno važno. Umoran sam od glupih malenih stvarčica. Volim raditi nešto što je dugačko i što zahtijeva puno vremena. Naši svakodnevni životi ne mogu nam pružiti ovaj intenzitet percepcije i ljepote. Međutim, film može to omogućiti, a za mene je to ključno.“

    Gospodin je činio čuda u meni nastao je kao dio filmske korespondencije između Serre i argentinskog redatelja Lisandra Alonsa. Riječ je o projektu koji je pokrenuo Centre de Cultura Contemporània de Barcelona (CCCB) pozvavši renomirane redatelje da razmjenjuju filmska pisma ((Kiaorastami/Erice, Guerin/Mekas, Serra/Alonso).

    Ludička narav mojeg načina rada skrivena je u mojim prethodnim filmovima zbog njihova formalizma. Međutim, ona za mene predstavlja važnu komponentnu: upravo sam poradi toga odlučio raditi filmove: da bih se zabavljao, da bih raskinuo s rutinom svakodnevnice koja iz dana u dan postaje sve više podređena mediokritetstvu. Film je za mene predstavljao način bijega. U pitanju je društvena umjetnost koja stvara određeni ambijent – u pitanje je rad, ali rad koji istovremeno stvara osjećaj prijateljstva i obitelji. – Albert Serra, Sight and Sound, veljača 2014.

    Nagrade i festivali

    Međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi 2011. - nominacija za najbolji dokumenarni film

    Životopis redatelja

    Albert Serra španjolski je redatelj i scenarist (Banyoles, Girona, Katalonija, Španjolska, 1975.). Diplomirao je španjolski jezik i komparativnu književnost na sveučilištu u Barceloni, a odslušao i kolegij iz povijesti umjetnosti. Snimio je dugometražne igrane filmove Crespià (2003.), Viteška čast (Honor de cavallería, 2006.) i Pjev ptica (El cant dels ocells, 2008.) koji je na Splitskom filmskom festivalu 2008. godine dobio glavnu nagradu u kategoriji dugometražnog filma. Film 'Priča o mojoj smrti' osvojio je Zlatnog leoparda za najbolji film na filmskom festivalu u Locarnu, dok je 'Smrt Luja XIV.' osvojila prestižnu nagradu Jean Vigo. Osim rada na filmu, bavi se i pisanjem i produkcijom kazališnih komada, te umjetničkih instalacija.

    Web stranice

    Filmske mutacije: festival nevidljivog filma XII - Ulaz na sve projekcije je besplatan.

    Raspored projekcija

    Velika dvorana
    23.1. Srijeda, 19:00

  • Hladni rat 12

    19:15, Dvorana Müller

    Info

    Redatelj: Pawel Pawlikowski
    Scenarist: Pawel Pawlikowski, Janusz Glowacki, Piotr Borkowski
    Producent: Ewa Puszczynska, Tanya Seghatchian
    Produkcijska kuća: Curzon Artificial Eye, Kino Swiat
    Direktor fotografije: Lukasz Zal
    Montaža: Jaroslaw Kaminski
    Glumci: Joanna Kulig, Tomasz Kot, Agata Kulesza, Borys Szyc

    Zemlja: Poljska
    Godina: 2018.
    Trajanje: 84'
    Početak prikazivanja: 10. 1. 2019.

    Sinopsis

    Wiktor je cijenjeni pijanist i dirigent koji tijekom politički turbulentnih 50-ih godina u Poljskoj skupa s kolegicom Irenom organizira audicije za mlade ljude sa seoskih područja koji su voljni vježbati i izvoditi priredbe poljskih kulturnih običaja. Jedna od mladih djevojaka koja se prijavi na audiciju je i pjevačica Zula. Između Wiktora i Zule uskoro se razvija snažna romansa, a priredba u kojoj ona nastupa postaje veliki hit zbog čega se njih dvoje konstantno nalaze na proputovanjima Europom. Prilikom posjete Berlinu, Wiktor predloži Zuli da pobjegnu na zapad, ali ona nije sigurna je li to ispravan korak. Jedan od najboljih filmova protekle godine osvojio je nagradu za najboljeg redatelja u Cannesu i nominiran je za čak pet Europskih filmskih nagrada.

    Nagrade i festivali

    Cannes Film Festival 2018. - nagrada za najboljeg redatelja, nominacija za Zlatnu palmu
    Europske filmske nagrade - najbolji film, redatelj, scenarij i glavna glumica (Joanna Kulig)

    Životopis redatelja

    Pawel Pawlikowski rođen je u Varšavi, ali je u dobi od 14 godina napustio Poljsku kako bi otišao živjeti u Ujedinjeno Kraljevstvo. Studirao je književnost i filozofiju u Londonu i Oxfordu. Kasnih 80-ih započeo je snimati dokumentarne filmove za BBC s kojima je osvojio brojne međunarodne nagrade, uključujući i Emmy. Godine 1998. snima 'Twockers', niskobudžetni TV-film nakon čega slijede dva dugometražna igrana – 'Last Resort' i 'My Summer of Love'. Oba filma osvajaju britanske nagrade BAFTA. S filmom 'Ida' iz 2015. godine osvaja prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma, pet Europskih filmskih nagrada te BAFTA-u i Goyu (među brojnim drugima). Trenutačno živi u Varšavi gdje predaje filmsku režiju i scenarij.

    Raspored projekcija

    Velika dvorana
    17.1. Četvrtak, 17:00
    18.1. Petak, 19:15
    19.1. Subota, 17:00
    22.1. Utorak, 17:00
    24.1. Četvrtak, 17:00

    Dvorana Müller
    20.1. Nedjelja, 21:00
    21.1. Ponedjeljak, 19:00
    23.1. Srijeda, 19:15

    Kupi ulaznice

  • Voljeni

    21:00, Dvorana Müller

    Info

    Redatelj: Gustavo Pizzi
    Scenarist: Gustavo Pizzi, Karine Teles
    Producent: Gustavo Pizzi
    Produkcijska kuća: Bubbles Project,TV Zero,Baleia Filmes
    Direktor fotografije: Pedro Faerstein
    Montaža: Lívia Serpa
    Glazba: Maximiliano Silveira
    Glumci: Karine Teles, Otávio Müller, Adriana Esteves

    Zemlja: Brazil, Urugvaj, Njemačka
    Godina: 2018.
    Trajanje: 95'

    Sinopsis

    Irene živi sa svojim mužem i četvero djece u oronuloj kući na rubu Rija. Njezin sin tinejdžer Fernando lokalna je rukometna senzacija i kada ga pozovu da igra za profesionalni tim u Njemačkoj, obitelj ima svega četiri tjedna da se pozdravi i pripremi njegov odlazak. Fernandovo napuštanje doma velika je i šokantna promjena u Ireninom životu, ali također i šansa da ponovno vidi sȃmu sebe kao ženu, a ne samo kao majku. Irene završi srednju školu, pronađe novi posao i upusti se u potragu za novim obiteljskim domom. Kako napreduje, stvari se kreću na bolje i za njezinu obitelj. Irene shvaća da iako neke stvari dođu kraju, to je samo novi početak a budućnost je svijetla sve dok se drže zajedno.

    Nagrade i festivali

    Sundance Film Festival 2018. – World Dramatic Competition
    International Film Festival Rotterdam 2018,
    Göteborg Film Festival 2018.
    16. Zagreb Film Festival 2018. - glavni dugometražni program

    Životopis redatelja

    Gustavo Pizzi je brazilski redatelj, producent i scenarist. Njegov dugometražni prvijenac 'Riscado' (2010) imao je svjetsku premijeru na SXSW-u i prikazan je na više od 40 filmskih festivala u svijetu. Godine 2012. producirao je kratkometražni film 'Ivan's Distraction' koji je imao svjetsku premijeru na Tjednu kritike u Cannesu. Iste godine režirao je dokumentarnu TV-seriju 'Oncotô’. Radio je kao scenarist na TV-seriji #callmebruna čija se druga sezona upravo prikazuje na Fox Premiumu u čitavoj Latinskoj Americi. Trenutačno radi na filmu/miniseriji ‘Gilda’

    Raspored projekcija

    Velika dvorana
    19.1. Subota, 21:00

    Dvorana Müller
    17.1. Četvrtak, 17:15
    18.1. Petak, 19:30
    20.1. Nedjelja, 19:15
    21.1. Ponedjeljak, 17:15
    22.1. Utorak, 19:15
    23.1. Srijeda, 21:00
    24.1. Četvrtak, 17:15

    Kupi ulaznice

  • O Panama + L. Cohen (Filmske mutacije)

    21:30, Velika dvorana

    Info

    Trajanje: 73'

    Sinopsis

    O PANAMA, James Benning & Burt Barr, 1985., 28'

    “O Panama. Možda ću se sutra osjećati bolje i otići do rijeke i plivati, iznad slapova gdje je voda čista. Sada je oblak bio crven. Ulovilo ga je izlazeće sunce na hladnom i praznom nebu. Bila je to sirova boja, jeftina crvena kao iz stripa. I njegov oblik: bio je dug i tanak i brzo se kretao na ravnini plohe, ravnoj poput papira. Bilo je pet ujutro, prvoga tjedna siječnja, 1982. Bilo je sedam stupnjeva i u kući nije bilo hrane.” (B. Barr)

    Umjetnička suradnja jednog od najustrajnijih predstavnika avangardističke struje strukturalnog filma Jamesa Benninga i vizualnog umjetnika Burta Barra, prema simptomima Burtove kratke priče Crveni oblak, zrcali postvijetnamski sindrom i slutnju bolesti koja je u to vrijeme u njujorškoj umjetničkoj zajednici proglašena epidemijom, a New York Times je tijekom prva tri mjeseca o tome pisao samo sedam puta.

    O Panama je snimana tijekom Benningovih priprema za Samoubojstvo krajolika (1986.) s kojim dijeli niz vizualnih, strukturnih i izvedbenih elemenata, od rada s bojom i zvukom koji dolazi iz negativnog prostora kadra do specifičnih benningovskih naglih rezova i montaže atrakcija za izmještanja slike i zvuka. Ovaj filmski diptih povezuju i dvojica izvođača slavne njujorške eksperimentalne post-dramske skupine The Wooster Group, u Samoubojstvu krajolika Benning je radio jedan od re-enactmenta priznanja zločina s Elianom Sackerom, a u ovom filmu slutnju Crvenog oblaka utjelovljuje jedan od osnivača skupine Willem Dafoe woosterovskim pristupom izvedbenim materijalima.

    “Projekt, Crveni oblak, snimio je James Benning. Tekst i snimanje bili su vrlo odvojeni. Pročitao sam kratku priču, a zatim sam s Burtom i Jimom snimio neke stvari. Te stvari nisu ilustrirale tekst, tekle su paralelno, a za mene je priča o Crvenom oblaku poslužila kao slobodni podtekst - poput prljavih šala koje struje vašim umom dok perete suđe. Bio sam u velikoj mjeri predmet portreta – oni su izgradili svijet, a ja sam samo boravio u tom svijetu. Snimano je uglavnom u Jimovu potkrovlju i sjećam se da sam tijekom nekih kadrova zaspao. Bio sam glina u njihovim rukama.” (W. Dafoe)

    U ovom programu, O Panamu, koju bismo mogli nazvati Benningovom Rose Hobart, pogledat ćemo u paru s njegovom “instalacijom za kino” L. Cohen kako bismo promatrali mutaciju prema žudnji da se totalitet iskustva oblikuje tako da u njemu “ne bude puno više od običnoga”. Međutim, to Benningovo obično uvijek je spektakularno.

    L. COHEN, James Benning, 2017., 45' 

    Probudio sam se rano u ponedjeljak ujutro. Odvezao sam se na makadam i iskrcao opremu; Bio sam sretan što tamo nisam našao nikoga. Bilo je to prije osam ujutro pa sam morao čekati. Iznenadio sam se da se u zraku zadržala izmaglica uzrokovana šumskim požarima na jugu. Bilo je malo ili nimalo vjetra, tako da je tamo samo visio dim. I danas su tri zrakoplova stalno kružila. Ni ovi zvuci nisu bili tu dan ranije. Kasnije sam saznao da je jedan od zrakoplova iskrcavao padobrance u tami totaliteta. Dim i zrakoplovi su dobit slučajnosti.

    U 9:30 postavio sam kameru i zvučnu opremu. Odredio sam kadar i postavio razine zvuka. Onda sam opet čekao. Djelomična pomrčina počela je već u 9:06:43. Totalitet bi trebao početi u 10:19:36 i trajati dvije minute i dvije sekunde. Uključio sam snimač zvuka i kameru u 9:50 sati, otprilike 30 minuta prije totaliteta. Svjetlo se već malo promijenilo otkada sam došao.

    Prvi dokaz o Mjesečevoj sjeni pojavio se na zapadu. Planina Jefferson je pocrnjela i nestala. Dvadeset i pet sekundi kasnije sjena mi je prišla i za 10 sekundi postalo je mračno. Totalitet je stigao.

    Pogledao sam prema Suncu. Nebo je bilo tamno, ali ne crno, vidjelo se nekoliko zvijezda. Mjesec je gotovo prekrio Sunce, osim Sunčeve korone koja je sjala na rubu Mjeseca. Sam Mjesec bio je vrlo mračan, poput negativnog prostora, crne rupe, kao da bih mogao kroz njega provući šaku.

    Sunce je 400 puta veće od Mjeseca, ali je i 400 puta udaljenije, zato se sa Zemlje čini da su oni, Sunce i Mjesec, jednake veličine. To je slučajnost koja omogućuje potpunu pomrčinu. Na početku i na kraju totaliteta čuo sam brujanje gomile koja se okupila na aerodromu. Ja sam bio tih. Bio sam zapanjen. Krave su mukale neposredno prije početka, ptice su prestale pjevati, cvrčci su cvrčali, lagani vjetar je počeo puhati, a temperatura je pala. Ali za mene, radilo se o vremenu. Noć je došla za 10 sekundi, trajala 2 minute i vratio se dan. Došlo je i otišlo kao da se nije ni dogodilo.

    Primijetio sam da se izmaglica od požara smanjila, očišćena vjetrom koji je donijela tama i pad temperature. Tada je proletjela sjena koja je izgledala kao velika prapovijesna ptica. Ali, ja je tada nisam vidio. Tek kada sam kasnije pregledavao snimku, shvatio sam da mi je padobranac prošao iznad glave. On ili ona su se spustili na zemlju dok je Mjesečeva sjena jurila.

    Nastavio sam snimati do 10:50, oko 30 minuta nakon prolaska totaliteta. Razmišljao sam o vremenu i kako sam možda iskusio nešto bezvremeno, ili možda metaforu kratkoće života. To me rastužilo. A onda sam pomislio na Leonarda Cohena koji je prije devet mjeseci umro. Oduvijek sam se divio njegovu duhu.

    (James Benning, dio teksta Totality, Trafic N° 107, jesen 2018.)

    Filmske mutacije: festival nevidljivog filma XII - Ulaz na sve projekcije je besplatan.

    Raspored projekcija

    Velika dvorana
    23.1. Srijeda, 21:30

Sljedeći
Prethodni

Izdvojeno