EN HR
  • Branko Milanović: Dobitnici i gubitnici: kratka i osebujna povijest globalne nejednakosti

    18:00, Dvorana Müller

    Sinopsis

    U svojoj posljednjoj knjizi The Haves and the Have-Nots: A Brief and Idiosyncratic History of Global Inequality, koja je prevedena na više od deset jezika i koja je osvojila prestižne nagrade, Milanović ukazuje na ekonomske i političke posljedice koje na pojedince i društva kojih su oni dio, ostavlja globalizacija. Pritom daje alternativan odgovor na pitanje koje je u prvi plan vratio francuski ekonomist Thomas Piketty, svojom kritikom Kuznetsove krivulje, koja tvrdi da će se nejednakost u modernim društvima uvijek smanjivati. Milanović je, razvijajući koncept tzv.“Kuznetsovih valova“, pokazao da rast i pad nejednakosti u svijetu ovisi o čitavom nizu benevolentnih (obrazovanje) i malevolentnih (ratovi, bolesti) čimbenika. Taj je zaključak važan jer nam ostavlja optimizam da se trenutni val rastuće nejednakosti, prouzročen rastom globalizacije i tehnološke modernizacije, može zaustaviti i preokrenuti, korištenjem pravilnih poticaja na benevolentne čimbenike. Time se razlikuje od čitavog niza ekonomista, politologa i sociologa koji smatraju da je trenutni trend rastuće nejednakosti ne samo teško nego i gotovo nemoguće preokrenuti.

    Knjigu predstavljaju: Branko Milanović, Dario Čepo

    Moderira: Hašim Bahtijari (TIM PRESS d.o.o.)

    11. Subversive Festival

    Na sve programe Subversive Foruma, Balkan foruma i AlterEkonomskog foruma ulaz je besplatan.

    Dvorana Müller
    19.5. Subota, 18:00

  • Intenzivnost trenutka

    18:00, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: João Moreira Salles
    Scenarist: João Moreira Salles
    Producent: Maria Carlota Bruno
    Produkcijska kuća: VideoFilmes
    Direktor fotografije: Tim Suhrstedt
    Montaža: Eduardo Escorel, Lais Lifschitz
    Glazba: Rodrigo Leão

    Zemlja: Brazil
    Godina: 2017.
    Trajanje: 127'

    Sinopsis

    Globalni intenzitet događanja 1968. danas je pretvoren u legendu, pop-nostalgiju i ruminativni kliše. Zašto francuski maj nije bio iskra koja bi započela (globalnu) revoluciju? Bi li tada Praško proljeće drugačije završilo? Kako bi tada izgledala politička povijest Latinske Amerike? I tako dalje, i tako redom. U potrazi za odgovorima João Moreira Salles dobro poznatim, ali i rijetkim arhivskim materijalima iz Francuske i ikoničkima Dražestan mjesec svibanj (Le joli mai) Chrisa Markera i Umrijeti sa 30 godina (Mourir à trente ans) Romaina Goupila supostavlja majčin obiteljski home-movie snimljen u Kini dvije godine ranije – na samom početku jedne uspješne revolucije (one kulturne), novopronađene materijale iz Čehoslovačke snimljene prije i nakon sovjetske intervencije te zapise iz vremena otvrdnjavanja vojne diktature u Brazilu. Iako sa simpatijama govori o stvarnim društvenim problemima koje su prosvjednici u Francuskoj, ali i Čehoslovačkoj i Brazilu iznosili, Salles je zainteresiraniji za razumijevanje učinaka prosvjeda na same sudionike, zaključujući da je to nešto “najsretnije što će se dogoditi u njihovim životima”. Sve je (izgledalo) moguće – kako kaže jedan od onovremenih grafita – osim preuzeti moć i vlast. “Bili smo opijeni poviješću, bili smo opijeni time što smo uzjahali na njena leđa i osjećali je pod sobom”, napisao je Kundera tri godine ranije u Šali, govoreći o veljači 1948. u Pragu. “[Stvarna] sreća je otkriti u samome sebi aktivnu sposobnost za koju nismo niti znali da je posjedujemo”, zaključit će gotovo pola stoljeća kasnije Badiou u Metafizici stvarne sreće, nastavljajući “Strogo odvajanje mladih intelektualaca i mladih radnika kao zakon tog svijeta bilo [je] zastarjela nužnost. Događaj je upravo pokazao da je taj zakon mogao, u konačnici i morao, biti zamijenjen vlastitom suprotnošću: novom političkom strujom koju je stvorilo izravno jedinstvo mladih intelektualaca i radnika.” Salles je izrazito skeptičan prema potencijalu podruštvljavanja osobne sreće. Iako na licima prosvjednika “nalazi” majčino ozareno lice od dvije godine ranije (u svjedočenju revoluciji čije pune dimenzije okrutnosti još nisu vidljive posjetiteljima), nemilosrdno pokazuje marginalnu ulogu koju su imale žene, ne-bijeli Francuzi, ali i ne-intelektualci u nizu vizualnih analiza, od kojih je možda najupečatljivija u snimci studenata koji dolaze pred tvornicu, dok ih radnici s krova, s visine, odbacuju kao “buduće šefove”. Ulične demonstracije galvanizirale su medije i inteligenciju, ali žudnja za redom i normalnošću bila je dublja nego što su to studenti shvatili. Dok su oni tvrdili da žele oslobođenje od potrošačkog društva, većina radnika samo mu je željela bolji pristup. Maj je, prema Sallesu, bio elitistički, maskulinistički, buržoaski, pa i kolonijalno-reakcionarni pokret. Uostalom, svako društvo ima revoluciju ne kakvu zaslužuje, nego kakvu može imati – temperament i postojeći društveni odnosi nužno su inherentni u njezinu planiranju i (potencijalnoj) provedbi. “Sve to se, zaista, u najvećem broju slučajeva razvilo u odvratnu težnju za vlašću” (Kundera), a malo je ozbiljnih aktera “koje korupcija osamdesetih nije preobrazila u žive mrtvace.” (Badiou) Unatoč Cohn-Benditovoj tezi da je svako planiranje pogrešno, problem s Majem upravo je u tome što je čitav događaj bio – kako Salles maestralno pokazuje, primjerice na nastanku “spontanih” parola – zapravo jedan veliki, dobro promišljeni, planirani i producirani event. S glavnim glumcima, onim sporednima i masama potrošnih statista, od kojih su mnogi nasilno umrli diljem svijeta u događanjima 1968., ali su iznimno rijetki oni koji su imali javne sprovode i u procesu estetizacije prošlosti pretvoreni u mučenike “ideje”. Uloge se, međutim, vremenom zaboravljaju a obećanje revolucionarnog marša završava, nakon dva sata “intenziteta tada”, kao nostalgični fado izgubljenih uzroka. Ili… samo mladosti. (Igor Marković)

    Nagrade i festivali

    Najbolji dokumentarac (nominacija), Premios Fénix 2017.; nagrada za glazbu, Cinéma du Réel 2017.; službena selekcija Berlinale 2017.; službena selekcija službena selekcija Cinéma du Réel 2017.; Jerusalem Film festival 2017.; službena selekcija Chicago Film Festival 2017.; službena selekcija Vienna Film Festival 2017.

    11. Subversive Film Festival

    Film prikazujemo u sklopu ciklusa Filmozofija: 1968.

    Ulaz na projekciju je slobodan.

    Velika dvorana
    19.5. Subota, 18:00

  • Branko Milanović: Globalna nejednakost: aktualni trendovi i njihove političke implikacije

    20:30, Velika dvorana

    Sinopsis

    Branko Milanović američki je ekonomist srbijanskog porijekla te vodeći stručnjak za pitanja globalne nejednakosti. Jedan je od vodećih svjetskih znanstvenika koji se bavi pitanjem siromaštva i nejednakosti u dohocima. Zanimanje za pitanje nejednakosti razvio je još tijekom doktorskog studija na Sveučilištu u Beogradu, gdje je, unatoč uvjeravanju predstavnika režima da u socijalizmu ne može postojati nejednakost, dobio doktorat iz ekonomske znanosti (1987), s radom na temu dohodovne nejednakosti u Jugoslaviji. Trenutno radi na Stone centru za socioekonomsku nejednakost pri City University of New York (CUNY), gdje predaje na njihovom Centru za poslijediplomske studije. CUNY je jedno od vodećih američkih sveučilišta fokusirano na obrazovanje studenata nižeg imovinskog statusa, pri čemu praktički djeluje na smanjenju nejednakosti u američkom društvu. Prije toga je bio glavni ekonomist u istraživačkom odjelu Svjetske banke.

    Autor je nekoliko iznimno važnih knjiga o utjecaju ekonomske nejednakosti u društvu, među ostalima i knjige Dobitnici i gubitnici: kratka i osebujna povijest globalne nejednakosti, koja je krajem prošle godine objavljena i na hrvatskom jeziku. Najnovija Milanovićeva knjiga zove se Global Inequality, a temelji se na njegovu višedesetljetnom zanimanju za temu nejednakosti između svih ljudi na svijetu. Za svoj je rad u pomicanju granica ekonomskih znanja, sudobitnik Leontiefljeve nagrade za 2018. godinu. Glavno polje zanimanja koje će izložiti i u svojem predavanju jest pitanje nejednakosti, pri čemu se fokusira na dugo zanemareno pitanje globalne nejednakosti, koje su mnogi istraživači smatrali manje relevantnim tvrdeći da su mnogo važnija pitanja nejednakosti unutar nacionalnih država, kao i između država svijeta. Milanović je, dugotrajnim istraživanjem toga pitanja, uključujući i analiziranjem sporadičnih ekonomskih podataka o povijesnim, predindustrijskim društvima, kao i podataka skrivenih u svjetskim književnim klasicima, poput Ponosa i predrasuda, pokazao da je za naše razdoblje iznimno važno fokusirati se na nejednakost koja postoji upravo na globalnoj razini. U svojem će predavanju ukazati na blisku povezanost između političkih pitanja koja su aktualna u nekom društvu (i na globalnoj razini) te razine nejednakosti koja u tom trenutku postoji. S obzirom na to da u svakom društvu bogati pojedinci kontroliraju poluge političke moći, važno je znati, tvrdi Milanović, koliki je potencijal za jačanje nejednakosti u tim društvima. Što je nejednakost veća (i ako, uz to, još i raste), veće su i šanse da će bogati, iako manjina, koristiti svoju političku moć, kako bi zadržali stanje i promovirali ideje koje će u njihovim rukama, uz političku, zadržati i ekonomsku moć. To je, pak, recept za propast demokracije, jačanje populizma i povrat autokratskih političkih ideja, kakve su Europi, a i svijetu već nanijele zlo tijekom ranijih povijesnih razdoblja.

    Moderira: Velibor Mačkić

    11. Subversive Festival

    Na sve programe Subversive Foruma, Balkan foruma i AlterEkonomskog foruma ulaz je besplatan.

    Velika dvorana
    19.5. Subota, 20:30

Sljedeći
Prethodni

Izdvojeno