EN HR
  • Zlatna kuga

    15:30, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: John Brahm
    Scenarist: Gerhard T. Buchholz, Kurt Joachim Fischer, Dieter Werner
    Produkcijska kuća: Occident
    Direktor fotografije: Klaus von Rautenfeld
    Montaža: Walter Boos, Wolfgang Flaum
    Glumci: Ivan Desny, Karlheinz Böhm, Gertrud Kückelmann

    Zemlja: SR Njemačka
    Godina: 1954.
    Trajanje: 95'
    Početak prikazivanja: 14. 5. 2017.

    Sinopsis

    Što se dogodilo njegovu selu? Pita se Richard Hartwig po povratku u Dossenthal: selo se pretvorilo u odaje užitka za vojnike iz obližnjih američkih baraka i manevarskih prostora – puno barova i pubova, hotela sa sobama koje se iznajmljuju po satu, da ne spomenemo drogu koja se prodaje ne baš tako tajno. Dossentaleri su brzo naučili kako zaraditi na lakovjernim strancima, koji sa svoje strane uživaju u blagodatima svojeg prekomorskog namještenja i privilegija koje dolaze s njim. Dossenthal se pretvorio u Sodomu i tako… baš poput Hartwiga, John Brahm bio je Nijemac koji je postao američki državljanin da bi se ponovno vratio u stari svijet i novu državu – užasnut. Angažiranje Brahma kao redatelja bio je jedan od najpametnijih poteza Gerharda T. Buchholza, pisca producenta Zlatne kuge, kao i nekoliko drugih važnih djela toga perioda. Buchholz je bio autsajder, nezavisnjak koji se morao zadovoljiti malim budžetima te je stoga radio isključivo s nekonvencionalnim talentima. Malo je drugih producenata u BRD-u 1950-ih pokazivalo takav smisao za političke teme, koje je obrađivao u tipično anarhističnom duhu. I dok je Buchholz očito mnogo toga zamjerao BRD-u (većina njegovih produkcija na ovaj ili onaj način bave se alternativnom Njemačkom), također se obračunao sa zlokobnim produktom ekonomskog čuda: korupcijom i ekscesnim ponašanjem; Bucholzova averzija prema komunizmu bila je istovjetna njegovu preziranju konzumerizma… Posljedično, Buchholzove produkcije sve podjednako završavaju u klerikalno-konzervativnom tonu tako tipičnom za bonsku republiku ranih godina – no sve do toga trenutka odlikuje ih borbeni stav s čijom se hrabrošću i slobodnim duhom ne može mjeriti ništa drugo snimljeno u tom periodu. 

    U sklopu 10. Subversive Film Festivala posebni program pod nazivom Voljeni i odbačeni posvećen je retrospektivi njemačkog filma iz Adenauerove ere, a koja pokriva razdoblje od 1949. do 1963. godine.

    Riječ je o filmovima koje je elitistička kritika osporavala i odbacivala, no ispod njihove površine kuhaju itekako moćne subverzije. Program posvećen jednom od najozloglašenijih i najmanje istraženih perioda njemačke kinematografije ekskluzivno je prikazan u sklopu prošlogodišnjeg Međunarodnog filmskog festivala u Locarnu.

    Cijenjeni filmski kritičar i selektor Olaf Möller za Subversive festival posebno je odabrao deset filmova, pet dijalektičkih parova s jednom zajedničkom temom i dvije različite vizije, istočnonjemačke (DDR) i zapadnonjemačke (BRD), koje su ponekad komplementarne, a ponekad posve različite, no uvijek doprinose istini, koja je veća od pukog zbroja svojih dijelova.

    Velika dvorana
    14.5. Nedjelja, 15:30

  • Kratkometražna konkurencija – 2. blok

    17:30, Velika dvorana

    Info

    Početak prikazivanja: 14. 5. 2017.

    Sinopsis

    Izgubljeni glas / La voz perdida, r. Marcelo Martinessi, 2016., Paragvaj/Venezuela/Kuba/Argentina, 11’ 

    U filmu Izgubljeni glas Marcelo Martinessi preispituje paragvajsku recentnu povijest, referirajući se na masakr u Curuguatyju. 

    Digitalni imigranti / Digital Immigrants, r. Norbert Kottmann, Dennis Stauffer, 2016. Švicarska, 21’ 

    U Digitalnim imigrantima švicarski autorski tandem Norbert Kottmann & Dennis Stauffer prati grupu staraca koji se pokušavaju prilagoditi digitalnoj eri. 

    Miss Holokausta / Miss Holocuast, r. Michalina Musielak, 2017. Poljska/Njemačka, 22’ 

    U Miss Holokausta, Poljakinja Michalina Musielak odlazi u Izrael na bizarni izbor ljepote u kojem sudjeluju žene koje su preživjele užase konclogora

    Impresije jednog rata / La impresión de una guerra,  r. Camillo Restrapo, 2015., Kolumbija/Francuska, 26’ 

    U Impresiji jednog rata Kolumbijac Camilo Restrepo koristi pulsirajući footage iz krvave povijesti Medellina, krvavije od njegove rijeke, crvene od boje koje se u nju ulijevaju iz lokalne tvornice tekstila, gdje priču pričaju tetovaže, ožiljci, crteži, punk stihovi, zrnatost privatnog ratnog videa i požutjele novinske stranice. 

     

     

    Velika dvorana
    14.5. Nedjelja, 17:30

  • Osuđeno selo

    19:00, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Martin Hellberg
    Scenarist: Jeanne Stern, Kurt Stern
    Produkcijska kuća: DEFA
    Direktor fotografije: Joachim Hasler, Karl Plintzner
    Montaža: Johanna Rosinski
    Glumci: Helga Göring, Günther Simon, Eduard von Winterstein

    Zemlja: DR Njemačka
    Godina: 1952.
    Trajanje: 107'
    Početak prikazivanja: 14. 5. 2017.

    Sinopsis

    Nakon godina provedenih kao ratni zarobljenik u SSSR-u, Heinz Weimann vraća se kući u bavarsko seoce Bärenweiler. Sve što želi jest početi ispočetka, nastaviti svoj stari život farmera. Nedugo nakon njegova povratka, na Dan zahvalnosti, gradonačelnik Bärenweilera primi obavijest od okupacijskih sila da selo mora biti napušteno jer američko zrakoplovstvo tamo želi izgraditi novi aerodrom. Gradonačelniku se to nimalo ne sviđa, no odustaje od odupiranja kada mu njegovi nadređeni odbiju pomoći; jednako kao i lokalni svećenik, kojeg također napušta biskup. Cijelo to vrijeme Weimann počinje okupljati seljake, koji bivaju premlaćeni od policije kad pokušaju prosvjedovati ispred regionalnog parlamenta. Kad se pročuje o očajničkim pokušajima stanovnika Bärenweilera da se odupru SAD-u i njihovim BRD-ovskim lakejima, ostatak republike (kao i DDR-a) osvješćuje svoj kolektivni glas… Temeljen na novinskom članku o sličnom događaju u selu Hammelburg, Osuđeno selo postalo je jedan od najneočekivanijih i najpametnijih pothvata rane faze BRD-ova filma – pogotovo kad ga promatramo u kontekstu drugih djela koja su podjednako nastojala potaknuti sveopću agitaciju: u pitanju je ništa drugo doli obrada revolucionarne tematike u stilu Heimatfilma. Svi ključni likovi, dotad dobro uhodani u jednom od najosebujnijih filmskih žanrova BRD-a toga doba, prisutni su: autsajder koji dolazi u tijesno povezan ruralni kozmos (tu je to ratni zarobljenik koji se vraća kući; u BRD-u mogao je biti u pitanju i izbjeglica); svećenik i gradonačelnik kao predstavnici reda, bivša ljubav sada udana za pogrešnog tipa itd. No kolektivna akcija izbija u prvi plan tamo gdje bi inače bila u fokusu individualna drama. Osuđeno selo bilo je namijenjeno prikazivanju i u BRD-u i u DDR-u; no potonje se nije dogodilo zbog intervencije Interministerielle Ausschuß für Ost-West-Filmfragen. To što je Hellbergovo usamljeno remek-djelo dobilo na domaćoj aktualnosti kad su se stanovnici odbili preseliti i napustiti svoje kuće koje su odjednom proglašene preblizu granici s BRD-om, bilo je iznenađujuće…

    U sklopu 10. Subversive Film Festivala posebni program pod nazivom Voljeni i odbačeni posvećen je retrospektivi njemačkog filma iz Adenauerove ere, a koja pokriva razdoblje od 1949. do 1963. godine.

    Riječ je o filmovima koje je elitistička kritika osporavala i odbacivala, no ispod njihove površine kuhaju itekako moćne subverzije. Program posvećen jednom od najozloglašenijih i najmanje istraženih perioda njemačke kinematografije ekskluzivno je prikazan u sklopu prošlogodišnjeg Međunarodnog filmskog festivala u Locarnu.

    Cijenjeni filmski kritičar i selektor Olaf Möller za Subversive festival posebno je odabrao deset filmova, pet dijalektičkih parova s jednom zajedničkom temom i dvije različite vizije, istočnonjemačke (DDR) i zapadnonjemačke (BRD), koje su ponekad komplementarne, a ponekad posve različite, no uvijek doprinose istini, koja je veća od pukog zbroja svojih dijelova.

    Velika dvorana
    14.5. Nedjelja, 19:00

  • Okrugli stol: Društvenoekonomski razvoj Grčke – taoc eurozone?

    21:00, Velika dvorana

    Sinopsis

    Kriza europskog kapitalizma izašla je na vidjelo u Grčkoj prije nekoliko godina. Poznati obrazac postojećeg sistema tu se pojavio u najjasnijem obliku: prekomjerno zaduživanje zemlje da bi tamošnje političke i ekonomske elite očuvale svoje položaje, desetljeća deindustrijalizacije, konačno podvrgavanje nacionalne privrede kapitalu jezgre EU.

    Budući da je Grčka članica eurozone, usko je vezana za monetarni mehanizam ključnih članica EU-a i njihove interese. To znači i da je svaki ekonomski (a onda i politički potez jer u trenutnim okolnostima u kojima se Grčka nalazi, svaki ekonomski potez ima dodatne političke posljedice) potez snažno povezan s odnosom prema euru.

    Dakle, odnos prema eura odlučujući je prema pitanju daljnjeg razvoja Grčke. Lapavitsas zastupa mišljenje da se grčki razvoj jedino može ostvariti izlaskom iz eurozone (tzv. Grexit). Pritom ne smatra da je taj izlazak cilj po sebi, nego da je on sredstvo da bi se uopće mogla ostvariti ekonomska politika koja grčkom društvu jamči zadobivanje kontrole nad svojim proizvodnim snagama kao i pokretanje pravog društvenog razvoja.

    Ipak, taj stav koji su dijelili i drugi političari u Grčkoj, prije dvije godine, nije prevladao. Tsipras je odlučio društvene promjene pokušati ostvariti unutar eurozone.

    Profesor Galbraith, iako je surađivao s ministrom Varoufakisom koji se na kraju razišao s Tsiprasom, pokušava sagledati rizike, dobre i loše strane Grexita. Svjestan je da su troškovi u ovom trenutku preveliki za Grčku, ali isto tako dovodi u pitanje što bi Grčkoj donio izlaska iz eurozone.

    Osnovno pitanje koje je važno za Grčku, u ovom slučaju vrijedi i za Hrvatsku – može li i pod kojim uvjetima država na periferiji europskog kapitalizma ostvariti društveni razvoj (dakle, za većinu društva, ne za kapital) ako ima vlastitu valutu, odnosno ako je prihvatila euro?

    U okruglom stolu sudjeluju J.K.Galbraith i Costas Lapavitsas, a moderira Dimitrije Birač. 

    Velika dvorana
    14.5. Nedjelja, 21:00

Sljedeći
Prethodni

Izdvojeno