EN HR
  • Jače od noći

    15:30, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Slatan Dudow
    Scenarist: Jeanne Stern, Kurt Stern
    Produkcijska kuća: DEFA
    Direktor fotografije: Horst E. Brandt, Karl Plintzner
    Montaža: Johanna Rosinski
    Glumci: Wilhelm Koch-Hooge, Helga Göring, Kurt Oligmüller

    Zemlja: DR Njemačka
    Godina: 1954.
    Trajanje: 117'
    Početak prikazivanja: 12. 5. 2017.

    Sinopsis

    Hamburg, 1933. Izbornom pobjedom nacionalsocijalista i Hitlerovim konačnim usponom na vlast, Gerda i Hans Löning, komunistički par iz Hamburga, opiranje fašistima smatraju svojom političkom dužnošću. Do kraja Drugoga svjetskog rata pokušat će spriječiti ono najgore, sa slabim uspjehom – letci koje pomažu distribuirati nisu dovoljni. Hans većinu vremena provodi po različitim koncentracijskim logorima, gdje na kraju i umire. Na Gerdi je i njezinom djetetu da pomognu izgraditi bolju Njemačku: DDR. Jače od noći bila je prva velika DEFA-ina produkcija koja se bavila antinacističkim otporom – što je naravno podrazumijevalo potajno djelovanje komunista. Izbor redatelja simboličan je: Brechtov alumnus Slatan Dudow bio je aktivan stranački filmaš još od Weimarske Republike; otišao je u egzil tijekom nacističke diktature, da bi se vratio kao prvi DEFA-in osviješteni pjesnički laureat – DDR-ov prvi službeni filmski majstor. A budimo jasni oko jedne stvari: Dudow je bio velik redatelj, što ovdje dolazi do izražaja više nego igdje drugdje: film Jače od noći napet je, često iznenađujuće suptilan i nijansiran, a u svojoj viziji nacije čija je tišina podupirala naciste možda i više nego podrška nekolicine aktivnih podupiratelja, iznad svega daje depresivno točan portret Nijemaca u njihovu najgorem izdanju. Bitan je i tajming filma: on nije samo „odgovor“ na BRD-ove filmove o otporu nacistima (čija produkcija nije baš bila tajna – o malo se toga toliko raspravljalo u novinama između 1952. i 1955. kao o službenom stavu nacionalne kinematografije o toj temi) nego i „podsjetnik“ svima onima koji su se uputili na ulice 17. lipnja 1953. koju su plemenitu naciju/ideju dovodili u pitanje svojim prosvjedima… 

    U sklopu 10. Subversive Film Festivala posebni program pod nazivom Voljeni i odbačeni posvećen je retrospektivi njemačkog filma iz Adenauerove ere, a koja pokriva razdoblje od 1949. do 1963. godine.

    Riječ je o filmovima koje je elitistička kritika osporavala i odbacivala, no ispod njihove površine kuhaju itekako moćne subverzije. Program posvećen jednom od najozloglašenijih i najmanje istraženih perioda njemačke kinematografije ekskluzivno je prikazan u sklopu prošlogodišnjeg Međunarodnog filmskog festivala u Locarnu.

    Cijenjeni filmski kritičar i selektor Olaf Möller za Subversive festival posebno je odabrao deset filmova, pet dijalektičkih parova s jednom zajedničkom temom i dvije različite vizije, istočnonjemačke (DDR) i zapadnonjemačke (BRD), koje su ponekad komplementarne, a ponekad posve različite, no uvijek doprinose istini, koja je veća od pukog zbroja svojih dijelova. 

    Velika dvorana
    12.5. Petak, 15:30

  • Sluškinja 15

    16:20, Dvorana Müller

    Info

    Redatelj: Chan-wook Park
    Scenarist: Sarah Waters, Seo-kyeong Jeong, Chan-wook Park
    Producent: Syd Lim, Chan-wook Park
    Direktor fotografije: Chung-hoon Chung
    Montaža: Jae-Bum Kim, Sang-beom Kim
    Glazba: Yeong-wook Jo
    Glumci: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo

    Zemlja: Južna Koreja
    Godina: 2016.
    Trajanje: 144'
    Početak prikazivanja: 11. 5. 2017.

    Sinopsis

    Inspiriran romanom Fingersmith britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća. Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...

    Nagrade i festivali

    Cannes film festival 2016. - nominacija za Zlatnu palmu za najbolju režiju, nagrada za umjetnički izraz velike inspiracije (Seong-hie Ryu)

    Asian Film Awards 2017. - nagrade za najbolju sporednu žensku ulogu, za najbolju kostimografiju, najbolju produkciju i najbolju glumačku nadu

    Austin Film Critics Association 2016. - nagrada za najbolji film na stranom jeziku i za najbolju režiju

    Životopis redatelja

    Chan-wook Park, rođen u Seoulu 1963., južnokorejski je filmski redatelj, scenarist, producent i bivši filmski kritičar. Jedan je od najcjenjenijih i najpopularnijih filmaša u svojoj rodnoj zemlji. Studirao je filozofiju na Sogang sveučilištu i već se tada zainteresirao za film. Osnovao je filmski klub, a nakon diplome pisao filmske kritike te se okušao kao pomoćnik redatelja na filmskim produkcijama. Prvi film 'Moon Is the Sun's Dream' napisao je i režirao 1992. godine, a pet godina kasnije uslijedila je krimi komedija 'Saminjo' (1997.).Najpoznatiji je po svojim filmovima iz "trilogije osvete": 'Simpatije za gospodina Osvetu' (2002.), 'Oldboy' (2003.) i 'Simpatija za gospođu Osvetu' (2005.).

    Kratkometražni film 'Paranmanjang' (Night Fishing, 2011.) u potpunosti je snimio mobitelom iPhone4. Trenutno priprema prvi film na engleskom jeziku u međunarodnoj produkciji 'Stoker'.

    Iz kritika

    „Idite gledati. Ako volite sve ono što filmska umjetnost jest, idite gledati ovaj film.“ - Detroit News

    „Toliko dobar! Pogledati ga samo jednom nije dovoljno.“ -
    Philadelphia Inquirer

    „Umjetnost provokacije rijetko je tako rafinirana kao u Handmaidenu“ - New York Times

    „Kako elegantno, intenzivno i romantično. Filmski ekvivalent tri čaše šampanjca ispijene u kupki“ - Time Out

    „Pametno, opojno i senzualno raskošno do grijeha“ - Variety

    „Sve najbolje od azijske kinematografije na jednom mjestu“ -
    Hollywood Reporter

    „145 minuta životne mudrosti i čiste erotike“ - Chicago Sun Times

    Velika dvorana
    21.5. Nedjelja, 17:30
    22.5. Ponedjeljak, 20:40

    Dvorana Müller
    12.5. Petak, 16:20
    13.5. Subota, 20:40
    23.5. Utorak, 20:30
    25.5. Četvrtak, 21:00
    27.5. Subota, 18:45
    28.5. Nedjelja, 20:45

    Kupi ulaznice

  • 20. srpnja

    17:30, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Falk Harnack
    Scenarist: Falk Harnack, Werner Jörg Lüddecke, Günther Weisenborn
    Produkcijska kuća: Central Cinema Company Film (CCC)
    Direktor fotografije: Karl Löb
    Montaža: Kurt Zeunert
    Glumci: Wolfgang Preiss, Annemarie Düringer, Robert Freitag

    Zemlja: SR Njemačka
    Godina: 1955.
    Trajanje: 97'
    Početak prikazivanja: 12. 5. 2017.

    Sinopsis

     Mnogo nam govori o Saveznoj Republici Njemačkoj činjenica da je šačica Wehrmachtovih vojnika pretvorena u nacionalnu epitomu otpora nacistima. Oni su bili ljudi oružja (a ne pacifisti poput Weisse Rose (Bijele ruže) i njihovih letaka; mnogi od njih bili su plemenitog podrijetla (a ne proleteri ili pripadnici niže srednje klase poput Edelweisspiraten); kao takvi utjelovljavali su prusko-patricijske ideale s kojim se novonastali BRD-ov ultrakonzervativni establišment rado poistovjećivao (namjesto ičeg barem umjereno progresivnog i poteklog iz Weimarske Republike). I da, nisu uspjeli – Hitler im se osvećivao gotovo do posljednjeg dana svojeg života, naočigled pogubljujući sve koji su dovedeni u ikakvu sumnju da su podupirali Stauffenberga i njegovu grupu. Pretvorilo je to politički sumnjive figure poput npr. Canarisa i Rommela u kvazislužbene BRD-ove heroje, iako njihovo periferno sudjelovanje u pokušaju državnog udara 20. lipnja nikad nije dokraja dokazano. Stauffenberg je bio tako vruća tema u ono doba da su paralelno napravljena dva filma o tom slučaju koja su se našla u kinima, u razmaku od svega 48 sati! Prvo je snimljen ledeno sardoničan, kriptobeckettovski kraj igre Es geschah am 20. Juli redatelja Georga Wilhelma Pabsta, koji se nije nimalo svidio kritičarima (kao što su mrzili i (gotovo) sve ostalo što je napravio nakon 1945.). S druge strane, 20. srpnja cijenjen je zbog svojeg jednostavnog realističnog stila, kao i perspektive: Harnack i suautor Weisenborn (usput, obojica članovi pokreta otpora prešutno upleteni u stvar u pitanju) pokazuju 20. lipnja kao djelić mnogo složenijeg političkog procesa koji je jednako uključivao radnike, kao i akademike ili klerike. Ako stavimo na stranu gotovo ekscesivan (i veoma FDR-ovski ton tipičan za 1950-e) 20. srpnja gotovo da bi mogao biti DEFA-in film  – ustvari, Harnack je i bio jedna od najvažnijih ranih ličnosti DDR-ova studija. 

    U sklopu 10. Subversive Film Festivala posebni program pod nazivom Voljeni i odbačeni posvećen je retrospektivi njemačkog filma iz Adenauerove ere, a koja pokriva razdoblje od 1949. do 1963. godine.

    Riječ je o filmovima koje je elitistička kritika osporavala i odbacivala, no ispod njihove površine kuhaju itekako moćne subverzije. Program posvećen jednom od najozloglašenijih i najmanje istraženih perioda njemačke kinematografije ekskluzivno je prikazan u sklopu prošlogodišnjeg Međunarodnog filmskog festivala u Locarnu.

    Cijenjeni filmski kritičar i selektor Olaf Möller za Subversive festival posebno je odabrao deset filmova, pet dijalektičkih parova s jednom zajedničkom temom i dvije različite vizije, istočnonjemačke (DDR) i zapadnonjemačke (BRD), koje su ponekad komplementarne, a ponekad posve različite, no uvijek doprinose istini, koja je veća od pukog zbroja svojih dijelova.

    Velika dvorana
    12.5. Petak, 17:30

  • Gimme Danger 15

    19:00, Dvorana Müller

    Info

    Redatelj: Jim Jarmusch
    Scenarist: Jim Jarmusch
    Producent: José Ibáñez, Carter Logan, Fernando Sulichin
    Produkcijska kuća: Low Mind Films, Amazon Studios
    Direktor fotografije: Tom Krueger
    Montaža: Affonso Gonçalves, Adam Kurnitz


    Zemlja: SAD
    Godina: 2016.
    Trajanje: 108'
    Početak prikazivanja: travanj 2017.

    Sinopsis

    Nastavši u Ann Harbouru u Michiganu usred kontrakulturne revolucije, moćni i agresivni rock'n'roll zvuk benda The Stooges probio je krater u glazbenom pejzažu kasnih šezdesetih. Napadajući publiku mješavinom rocka, bluesa, R&B-a i free jazza, ovaj bend posijao je sjeme onoga što će u nadolazećim desetljećima biti nazvano punkom i alternativnim rockom. Gimme Danger priča je o The Stooges, jednom od najvećih rock'n'roll bendova svih vremena, smještena u glazbeni, kulturni, politički i povijesni kontekst, i prenosi njihove zgode i nezgode, istovremeno objašnjavajući razloge njihova početnog komercijalnog neuspjeha, kao i dugogodišnjeg utjecaja. Na bogatom popisu nezaboravnih filmova Jima Jarmuscha, od Čudnije od raja (1984.) do Samo ljubavnici preživljavaju (2013.), nalazi se samo jedan dokumentarac - Godina konja, o Neilu Youngu. Gotovo 20 godina kasnije, najveći "neovisni" američki autor sudjelovao je na festivalu u Cannesu s čak dva filma, dramom Paterson i novim glazbenim dokumentarcem Gimme Danger o Iggyju Popu i njegovom bendu The Stooges.

    Nagrade i festivali

    Cannes Film Festival 2016. - Midnight Screenings i izvan konkurencije
    Motovun Film Festival 2016.

    Dvorana Müller
    12.5. Petak, 19:00
    22.5. Ponedjeljak, 17:00

  • Štakorski film

    19:30, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Theo Anthony
    Scenarist: Theo Anthony
    Producent: Riel Roch-Decter, Sebastian Pardo
    Direktor fotografije: Theo Anthony
    Montaža: Theo Anthony

    Zemlja: SAD
    Godina: 2016.
    Početak prikazivanja: 82'

    Sinopsis

    Primarni interes pankera Anthonyja isti je onaj Baltimore iz Žice i Watersova kultnog komada Desperate Living, u kojem je Divine na pladanj stavila kuhanog štakora. Tako i autorova etnografska studija o institucionaliziranom rasizmu promatra povijest tog grada kroz njegov odnos prema štakorima. Jer, kako kaže jedan od njegovih aktera, „U Baltimoreu nikad nije bilo problema sa štakorima, već s ljudima“. Pritom Anthony pokušava mapirati njegovu alternativnu povijest, promatrajući one koji štakore mrze, vole (ponekad čak i previše) i vole mrziti, oslikavajući uz to ekološki portret devastiranog grada i ponašajući se prema temi poput igrača flipera. Neki ih love uz pomoć maslaca od kikirikija, ribarskog štapa ili palice za bejzbol. Drugi odabiru ponešto manje sofisticirane tehnike, poput zračne puške. Iako autor eksplicitno ne spominje recentne rasističke tenzije na ulicama Baltimorea, one stalno lebde u zraku. Čak i kad sâm termin „društvene znanosti“ poprima krajnje uznemirujuće dimenzije, autor povlači paralelu između legislacije i eksterminacije. No autorovi digitalni krajolici prizivaju i neki novi Baltimore koji ironično koketira sa spekulativnim znan-fanom.

    Životopis redatelja

    Theo Anthony rođen je 1989. Nakon što je diplomirao na Oberlin Collegeu, surađivao je s magazinom Vice i s Agence France Presse (AFP). Nakon tri hvaljena kratkometražna doksa – Chop My Money, Peace in The Absence of War i Maison pour la vie, snimljenog u Kongu u finalnim danima trodnevnog rata – snima svoj prvi dugometražni komad Štakorski film, premijerno prikazan u Locarnu. Bavio se i glazbenim videom (Pepepiano, Wise Blood, Logan Takahashi).

    U sklopu 10. Subversive Film Festivala: Deset godina slobodnog filma.

    Velika dvorana
    12.5. Petak, 19:30

  • Matura 12

    21:00, Dvorana Müller

    Info

    Redatelj: Cristian Mungiu
    Scenarist: Cristian Mungiu Cristian Mungiu ... producer Tudor Reu
    Producent: Cristian Mungiu, Tudor Reu
    Produkcijska kuća: Les Films du Fleuve, Mobra Films, Romanian Film Board (C.N.C.)
    Direktor fotografije: Tudor Vladimir Panduru
    Montaža: Mircea Olteanu
    Glumci: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar, Malina Manovici

    Zemlja: Rumunjska, Francuska, Belgija
    Godina: 2016.
    Trajanje: 127'
    Početak prikazivanja: 22. 5. 2017.

    Sinopsis

    Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada napuni 18 godina, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njezina je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku. 

    Nagrade i festivali

    Cannes Film Festival 2016. - nagrada za najbolju režiju (Cristian Mungiu)

    Vukovar Film Festival 2016. - nagrada Zlatni šlep za najbolji film

    Chicago International Film Festival 2016. - nagrada za najbolju mušku ulogu (Adrian Titieni); nagrada za najbolji scenarij (Cristian Mungiu)

    Hamburg Film Festival 2016. - nagrada kritike za najbolji film (Cristian Mungiu)

    European Film Awards 2016. - nominacija za najbolju režiju i najbolji scenarij

    FIPRESCI Prize 2017. - nagrada za najbolju režiju (Cristian Mungiu)

    Životopis redatelja

    Cristian Mungiu (rođen 27. travnja 1968.) rumunjski je filmaš. Godine 2002. debitirao je filmom 'Zapad', da bi 2007. Mungiu napisao i režirao svoj drugi film 'Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana'. Film je primljen s puno entuzijazma, dobio je hvalospjeve kritike te je uvršten u službeni natjecateljski program filmskog festivala u Cannesu gdje je na kraju pobijedio i osvojio Zlatnu palmu. Njegov film iz 2012. godine 'Iza brda' prikazan je u konkurenciji filmskog festivala u Cannesu gdje je Mungiu nagrađen za najbolji scenarij, dok su Cristina Flutur i Cosmina Stratan osvojile nagradu za najbolje glumice. Film je 2016. bio nominiran za Oscara za najbolji film na stranom jeziku.

    Iz kritika

    „Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ - Guardian, Peter Bradshaw

    „Brutalno iskren film.“ - Time out

    „Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ - Variety

    „Intiman epski film britke inteligencije“ - Playlist

    „Najbolji film Cristiana Mungiua“ - The Village Voice

    „Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ - The Wrap, Ben Croll

    Dvorana Müller
    12.5. Petak, 21:00
    21.5. Nedjelja, 21:05
    22.5. Ponedjeljak, 19:00
    24.5. Srijeda, 20:40
    26.5. Petak, 17:00
    28.5. Nedjelja, 18:30

    Kupi ulaznice

  • Zakon džungle

    21:00, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Antonin Peretjatko
    Scenarist: Frédéric Ciriez, Antonin Peretjatko
    Produkcijska kuća: Rectangle Productions, France 3 Cinéma, Orange Studio
    Direktor fotografije: Simon Roca
    Montaža: Antonin Peretjatko, Xavier Sirven
    Glumci: Vincent Macaigne, Vimala Pons, Pascal Légitimus

    Zemlja: Francuska
    Godina: 2016.
    Trajanje: 99'
    Početak prikazivanja: 12. 5. 2017.

    Sinopsis

    Vladin stažist Mark Chataigne poslan je u Francusku Gvajanu na projekt izgradnje umjetnog skijališta nazvanog Guayaneige kako bi osigurao da konstrukcija bude napravljena prema europskim standardima. Ako Hrvati mogu izgraditi skijalište u centru metropole, a žitelji Emirata u pustinji, zašto ga Francuzi ne bi mogli izgraditi u džungli? No naš voljeni junak (Vincent Macaigne, it faca nove francuske komedije) igrom slučaja završit će izgubljen u toj istoj džungli u društvu vozačice Tarzan (neodoljiva Vimala Pons), gdje doživljavaju svakojake peripetije uz bliske susrete opasne vrste s parazitima, ogromnim insektima, anakondama, gerilcima, službenicima francuskih željeznica koji planiraju raskrčiti kišnu šumu i izgraditi transamazonsku prugu te pripadnicima posthipijevske sekte, kad priča počinje žanrovski meandrirati na teren punokrvnog B-splattera, motorka uključena. Parabola o avetima postkolonijalizma nikad nije bila sumanutija. Peretjatko promatra avanturu tog burlesknog slučajnog para kao raspojasanu i pulsirajuću odu nesputanog erotizma i političke senzualnosti.

    Životopis redatelja

    Antonin Peretjatko (Grenoble, 1974.) trenutno je najzanimljivije ime u ešalonu nove francuske satire kojem pripadaju ekscentrični Justine Triet, Guillaume Brac, Thomas Salvador i Yann Gonzalez. Svi oni promovirani su 2013. godine u Cannesu, koji je označio prekretnicu u njihovu radu. Tada je u off programu Quinzaine des realisateurs prikazan autorov dugometražni debi La fille du 14. juillet.

    U sklopu 10. Subversive Film Festivala: Deset godina slobodnog filma.

    Velika dvorana
    12.5. Petak, 21:00

Sljedeći
Prethodni

Izdvojeno