EN HR
  • Pogledajte dok možete!

    Kino Europa, 19.4. - 8.5.

    Sinopsis

    Program znakovita imena 'Pogledajte dok možete!' traje dok odbrojavamo dane do najavljenog zatvaranja kina Europa 1. lipnja 2019. Prikazat ćemo neke od vaših najdražih filmova u proteklih nekoliko godina, među kojima su i 'Druga strana nade' Akija Kaurismäkija, 'Mladost' Paola Sorrentina, 'Ne gledaj mi u pijat' Hane Jušić, 'Paterson' Jima Jarmuscha i 'Toni Erdmann' Maren Ade. Na programu će se za početak naći i novi filmovi 'Teret' Ognjena Glavonića i 'Duboki rezovi' Dubravke Turić, Filipa Mojzeša i Filipa Peruzovića. Dođite, pogledajte dobar film i podržite naš prijedlog da nastavimo gledati filmove u kinu Europa.

    Vrijeme održavanja

    Dvorana Müller
    19.4. - 8.5.

  • Ja, Daniel Blake 15

    18:00, Dvorana Müller

    Info

    Redatelj: Ken Loach
    Scenarist: Paul Laverty
    Producent: Rebecca O'Brien
    Produkcijska kuća: Sixteen Films, Why Not Productions, Wild Bunch
    Direktor fotografije: Robbie Ryan
    Montaža: Jonathan Morris
    Glazba: George Fenton
    Glumci: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann

    Zemlja: Velika Britanija, Francuska, Belgija
    Godina: 2016.
    Trajanje: 100'
    Početak prikazivanja: 9. 3. 2017.

    Sinopsis

    Daniel Blake ima 59 godina i većinu svog poštenog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što doživi srčani udar i umalo padne sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. „Čekajući Godota“ u jednom birokratskom uredu, upoznaje samohranu majku Katie i njezino dvoje djece Daisy i Dylana, koje je 'spasio' od urlajućeg zaštitara koji ih je, jer su samo nekoliko minuta zakasnili na termin, nasilno želio izbaciti. Daniel i Katiena mala obitelj će se sprijateljiti, pomagati si da prežive, ali će se naći uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u Velikoj Britaniji. Nakon Danielovog 'ekscesa' na ulici u znak bunta prema tretiranju građana, njegovi ga sugrađani javno slave, a potom dolazi do preokreta...

    Nagrade i festivali

    Cannes film festival 2016. - Zlatna palma za najbolji film festivala
    Cannes film festival 2016. - Posebna nagrada „Special mention“ Ekumenskog žirija redatelju Kenu Loachu
    Europska filmska nagrada 2016. – Nagrada za najbolju režiju, Ken Loach
    San Sebastian Film Festival 2016. – Nagrada publike za najbolji film
    Locarno film festival 2016. - Nagrada publike za najbolji film
    Stockholm film festival – Nagrada publike za najbolji film

    Životopis redatelja

    Ken Loach (rođen 17. lipnja 1936. u Warwickshireu na sjeveru Engleske, kao sin električara) slavni je britanski redatelj čiji se filmski uratci smatraju osnovom socijalnog realizma. Prvim filmom „Poor Cow“ (1967.) fokusirao se na život žene, pripadnice radničke klase, čiji je suprug u zatvoru. Uslijedio je dirljiv „Kes“ (1970.). Daljnju pažnju privukao je filmom „Tajni plan“ (1990.), političkim trilerom smještenim u sjevernoj Irskoj, koji je osvojio nagradu žirija na festivalu u Cannesu. Loachov film „Kruh i ruže“ (2000.) s Adrienom Brodyjem u glavnoj ulozi, govori o domaru u L.A. koji se bori za bolje radne uvjete, dok je „Vjetar koji povija ječam“ (2006.) prikaz irskih republikanaca koji su se 1920-ih godina borili protiv britanske vladavine. Taj je film nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu.

    Budući da je socijalist po orijentaciji, Loach stvaranje filma shvaća kao kolektivni rad u kojem jednu od glavnih uloga ima pisac. „No, napisano je samo faza u procesu. Ono što je zaista važno je osjećaj autentičnosti u onome što je stvoreno“, kaže veliki redatelj.

    Iz kritika

    „Ken Loach vratio se u velikom stilu. S protestnim vapajem za čovječnost.“ Sight&Sound

    „Djelo bolne i dirljive važnosti.“ Variety

    „Čisti gnjev i istinska čovječnost ostavit će vas ukopanima.“ Jason Solomons

    „Instant klasik“ The Time

    Redatelj Ken Loach o filmu:

    „Paul (scenarist) i ja smo se bacili u potragu za pričama o okrutnostima koje su ljudi doživjeli kad im je trebala pomoć. Sve su te priče prerasle iz puke zanimacije u ideju za film kada smo shvatili da je to čin svjesne okrutnosti od strane države. Država zna što čini. Zna da stvara kaos u životima ljudi. Zna da narušava njihovo zdravlje. Ekonomska struktura je toliko krhka, rješava se radnika, a treba ih kao potrošače. Zarobljeni su u kontradikciji i struktura se urušava.
    Ljudi koji na kraju ispaštaju su oni kojima je pomoć najpotrebnija. To je razgovor koji moramo povesti. Nije dovoljno dati novac u humanitarne svrhe. Moramo propitkivati cijeli ekonomski sustav.“

    Raspored projekcija

    Dvorana Müller
    7.5. Utorak, 18:00

  • Sara R. Farris: U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma

    19:00, Velika dvorana

    Sinopsis

    U predavanju ću se baviti nekima od tema koje sam obrađivala u knjizi In the Name of Women's Rights. The Rise of Femonationalism (Duke, 2017). U tom djelu istražujem nerijetku praksu da anti-islamističke i ksenofobne inicijative iskorištavaju feminističke ideje, kao i načine na koje se to događa. Uvodim termin „femonacionalizam“, kako bih njime opisala prakse i zagovaračke kampanje u sklopu kojih se, prikazivanjem muslimanskih muškaraca kao ugnjetavača, te naglašavanjem potrebe za spašavanjem muslimanskih žena, ove anti-islamističke skupine koriste rodnom jednakošću ne bi li opravdale svoje predrasude.

     

    Sara R. Farris radila je na Sveučilištu u Rimu „La Sapienza“, Sveučilištu u Amsterdamu i King's College, te bila stipendistica na Institute for Advanced Study u Princetonu (2012-13), Institute for Advanced Studies u Konstanzu (2011) te na Jan Van Eyck Academy u Maastrichtu (2009-10) prije negoli se zaposlila na odsjeku sociologije na Goldsmithsu 2013. godine, gdje je trenutno viša predavačica. Sarin dosadašnji rad fokusiran je na orijentalističke temelje sociološke teorije, koju je Sara istraživala u svojoj prvoj monografiji o Max Weberovoj sociologiji religije, te na teorije roda, rase i socijalne reprodukcije, osobito kada se primjenjuju na analizu migrantskih žena u Zapadnoj Europi (Max Weber’s Theory of Personality. Individuation, Politics and Orientalism in the Sociology of Religion, Brill, 2013). Kroz ovu teorijsku optiku i interese, razmatrala je teorije rasizma i nacionalizma; specifične orođene forme orijentalističkih/zapadnocentričnih reprezentacija žena u javnom diskursu na Zapadu; mobilizaciju ženskih prava od strane desničarskih nacionalističkih stranaka u sklopu ksenofobnih kampanji (koje Sara u knjizi In the Name of Women’s Rights. The Rise of Femonationalism, Duke 2017, naziva „femonacionalizmom“); višestruke oblike eksploatacije i dominacije koji obilježavaju ženski migrantski rad u skrbi, a osobito u kućanskom sektoru; komodifikaciju skrbi i socijalne reprodukcije te njihove poveznice s procesima rasizacije; dijalog između teorije intersekcionalnosti i marksističkih feminizama. Sara je trenutno članica uredničkog odbora Historical Materialism te međunarodni urednik knjiga za Critical Sociology.

     

    Predavanje će biti organizirano u suradnji s Centrom za ženske studije.

    Moderira: Marta Baradić

    Raspored projekcija

    Velika dvorana
    7.5. Utorak, 19:00

  • Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao barbari

    20:00, Dvorana Müller

    Info

    Redatelj: Radu Jude
    Scenarist: Radu Jude
    Producent: Ada Solomon
    Produkcijska kuća: A Hi Film, Endorfilm, Les Films d'Ici, Klas Film, Komplizen Film, ZDF/ARTE, TVR
    Direktor fotografije: Marius Panduru
    Montaža: Catalin Cristutiu
    Glumci: Iona Iacob, Alex Bogdan, Alexandru Dabija, Ion Rizea, Claudia Ieremia

    Zemlja: Rumunjska
    Godina: 2018.
    Trajanje: 140'

    Sinopsis

    Mnogi smatraju masovno ubojstvo Židova u Odessi 1941. početkom Holokausta. Novi film Radu Judea prati kazališnu redateljicu Marianu čija nova predstava pokušava rekonstruirati taj važan događaj u rumunjskoj povijesti. Mariana shvaća kako sadašnjost nije toliko drugačija od prošlosti kada se susretne s problemima u pripremi projekta, mnogi glumci odbijaju raditi s pripadnicima romske manjine. Film je politčki britak, inteligentan i privlačan, ali i vrvi humornim scenama. 

     

    Životopis redatelja

    Radu Jude rođen je u Bukureštu 1977. godine. Režirao je niz nagrađivanih kratkih filmova. Njegov prvi dugometražni film, ‘Najsretnija djevojka na svijetu’, prikazan je na više od 50 filmskih festivala širom svijeta, osvojio je nagrade na Sundanceu i Berlinaleu, ali i posebno priznanje na ZFF-u 2009. Drugi dugometražni film, ‘Svi u našoj obitelji’, premijerno je prikazan na Berlinaleu 2012. godine, a te iste godine je osvojio i Zlatna kolica na Zagreb Film Festivalu. Treći film, ‘Bravo!’, osvojio je Srebrnog medvjeda za najbolju režiju. Svojim zadnjim filmom ‘Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao barbari’ je osvojio nagradu za Najbolji film na Karloy Vary Festivalu.

    Raspored projekcija

    Dvorana Müller
    7.5. Utorak, 20:00

  • Potpisao sam peticiju + Naši porazi

    21:00, Velika dvorana

    Sinopsis

    Potpisao sam peticiju, r. Mahdi Fleifel, Njemačka, Švicarska, UK, 2018., 10’ (kratkometražna konkurencija)

    Netom nakon što je potpisao online peticiju protiv nastupa Thoma Yorka i njegova benda Radiohead u Tel Avivu, Palestinac u egzilu zapada u paničnu spiralu preispitivanja, sumnje i osjećaja nemoći. Tijekom telefonskog razgovora s prijateljem analizira, dekonstruira i interpretira posljedice svoje odluke da javno podupre kulturalni bojkot Izraela. Postoji li uopće takva stvar kao što je izbor za „prezrene na svijetu“ ili je mogućnost držanja po strani samo iluzija, nedopustivi luksuz? Znači li išta potpisati ili ne potpisati komad papira? 

     

    Naši porazi, r. Jean-Gabriel Périot, Francuska, 2019., 94' (dokumentarna konkurencija)


    Za Périota snimanje filmova je prvenstveno politički akt. Ulogu snimatelja sada preuzimaju učenici pariške srednje škole. Autor će ih najprije natjerati da rekonsturiraju isječke iz seminalnih komada koji su obilježili pariške šezdesete i sedamdesete, da bi ih potom angažirao u diskusiji o istima. Riječ je o filmovima poput Godardove Kineskinje, Karmitzovih Drugova, Markerova Do skorog viđenja i Willemontova La Reprise du travail aux usines Wonder. Što je kapitalistički režim? Što su sindikati? Zašto bi ti krenuo u štrajk? Što je politika? Upravo su to neka od pitanja koja Périot postavlja učenicima. Oni nisu uvijek u stanju artikulirati konkretne odgovore, jer su ideali koji su u Francuskoj egzistirali prije pedeset godina nestali. To su ti „porazi“ na koje se referira naziv filma. „Premlad sam za bilo kakvu borbu“, reći će jedan od učenika. Možda su Périotovi akteri premladi za akciju. No finale njegova filma pokazuje da je borba još uvijek moguća. Zašto bi ti krenuo u štrajk? Zato da zaštitim svog druga. Barem jedno Périotovo pitanje dobiva u „revolucionarnoj“ gesti učenika konkretni odgovor. Odgovor koji je posve stran njegovim hrvatskim vršnjacima, fokusiranim na sastavljanje Bakićevih robota. 

    Nagrade i festivali

    Naši porazi

    CICAE Award – Berlinale Forum (2019); Visions du Réel (2019); Istanbul Film Festival (2019)

    Životopis redatelja

    Naši porazi

    Jean-Gabriel Périot rođen je u Bellacu 1974. godine. Francuski je videoumjetnik i sineast. U Njemačkoj mladosti ispisao je potentnu kroniku o filmskim aktivnostima frakcija njemačke krajnje ljevice tijekom 1960-ih i 1970-ih godina. Autorov najnoviji komad Naši porazi ambijentiran je u onoj istoj školi pariškog predgrađa Ivry-sur-Seine u kojem je Claire Simon ambijentirala svoj doks Mladi i usamljeni prikazan u dokumentarnoj konkurenciji lanjskog izdanja Subversive Film Festivala.

    Raspored projekcija

    Velika dvorana
    7.5. Utorak, 21:00

Sljedeći
Prethodni

Izdvojeno