FILMSKI PROGRAM

Info

Redatelj: Pere Portabella

Zemlja: Španjolska
Godina: 1989.
Trajanje: 84'

Sinopsis

Varšavski most nastao je u 1989. godini, godini kada je srušen Berlinski zid. Ako je u filmu Nokturno 29 dominirao pogled visokih klasa tijekom šezdesetih godina, u Varšavskom mostu susrećemo pak blještave slike novih intelektualaca i zaboravnih, progresivnih, europskih političkih klasa. No ispod svjetlucave površine spektakularnih društveno-kulturnih događanja i frivolnog života u sretnoj Europi, leže tenzije koje su posljedica razorenih sjećanja, osobnih i povijesnih kataklizmi. Snimljen jednako besprijekorno kao i suvremeni komercijalni filmovi Varšavski most razara radnju u tisuće fragmenata, i to u europskom krajoliku koji je razoren povratkom Povijesti. Nije stoga čudno da je dvije godine poslije i Godard snimio srodan film, Njemačka, godine 90 devet nula (Allemagne année 90 neuf zéro), direktni nasljednik Rossellinijeva filma Njemačka, nulte godine (Germania anno zero) koji je ambijentiran u poslijeratnoj Europi 1947. godine. Iznimno samouvjeren, odvažno eksperimentalan, na prekide razumljiv no cijelo vrijeme uzbuđujuć, Varšavski most je kolaž slika i zvukova koje labavo povezuje nekolicina likova: pisac, dirigent i morska biologinja. Oni daju natruhe koherentne radnje, no zapravo više funkcioniraju na apstraktnoj razini, uvodeći nas u velike ideje o sudbini, slučajnosti i volji kroz rasprave o povijesti, književnosti, umjetnosti i glazbi. Neprestano se izmjenjuju mizanscene impresivne snage, od sanjarije o barcelonskoj arhitekturi, preko urbane simfonije koju na otvorenom izvode raspršeni muzičari, do operne kulise unutar ribarnice ili hidroaviona koji gasi šumski požar. Sve ovo istovremeno intrigira i iscrpljuje, no nikad ne prestaje očaravati.

Prije projekcije gledat ćemo kratki film 'KLJUČNE RIJEČI – KLJUČNE SLIKE. RAZGOVOR S VILÉMOM FLUSSEROM' (Harun Farocki, 1986., 13').  U fillmu Farocki ispituje filozofa Viléma Flussera o načinu na koji se sastavlja naslovnica dnevnih novina Bild Zeitung. Ta je stranica zamišljena kao izdvojena jedinka: s jedne strane, nemoguće je doprijeti do teksta bez upućivanja na slike, koje se koriste kako bi proizvele maksimalni učinak; s druge strane tipografija naslova – velika bijela slova na crnoj pozadini – stvara potentnu i brutalnu vizualnu impresiju. Slika i tekst međusobno se pojačavaju kako bi proizveli istovjetan medijski “učinak.”