Posljednjih godina svjedoci smo jačeg uzleta tzv. desno-populističkih
stranaka ponajviše diljem europskoga kontinenta, uslijed ekonomske krize
i društvene nesigurnosti te migrantske krize. Početak krize krajem
dvijetisućitih godina davao je nade alternativnoj ljevici da izazove
postojeće kapitalističko društveno uređenje te politički duopol (obično
ograničen na tradicionalne stranke tzv. lijevog i desnog centra)
ograničen na neoliberalni konsenzus. No te su se nade u velikoj mjeri
rasplinule nemogućnošću dolaženja takve ljevice blizu vlasti i
neuspjehom grčke Sirize na poziciji vlasti. Nasuprot tome, mnogo su više
profitirale tzv. desno-populističke euroskeptične stranke sa širenjem
straha od migranata te s programom pojačane retradicionalizacije
društva. One kao glavne političke protivnike određuju tzv.
„lijevo-liberalne“ elite koje su tobože uzrokovale rasap tradicionalnih
društvenih vrijednosti i nacionalne države. Adresirajući na taj način
probleme, tzv. populistička desnica intenzivno se poziva na „narod“
protiv „elita“ – u njezinu su diskursu ljevica i ljevičarske politike
elitističke, tj. otuđene od naroda.
Pojava je to koja se može činiti neobičnom na desnici s obzirom na to da
su povijesno upravo politike desnice povezivane s elitama, kako
retorički, tako i u stvarnosti. Isto vrijedi i za teoriju i strategiju
kulturne hegemonije koju ta desnica obilato koristi. Također, dihotomija
između naroda i elita svoje rodno mjesto ima na ljevici, izraženo u
teoriji hegemonije kod Gramscija, a kasnije u nešto promijenjenoj tezi
kod Laclaua i Mouffe te u praksama brojnih ljevičarskih pokreta u
Latinskoj Americi i ostatku tzv. globalnog Juga. Prema tome, postavljaju
se pitanja kako je došlo do tog pomaka i koji je njegov sadržaj? Tko
predstavlja elite protiv kojih rogobori desnica? Ima li drugih,
suprotstavljenih elita čije interese ona servisira? Koja je spoznajna i
politička vrijednost pojma narod? Što subjekt „narod“ znači za ljevicu, a
što za desnicu? Je li uopće moguć „lijevi populizam“ ili ljevica mora
koristiti sasvim drugačije strategije? Kako na ljevici ozbiljno izazvati
politike EU? Ima li stranaka i pokreta koji to pokušavaju? Koje su
prednosti, a koje slabosti dihotomije između naroda i elita i što takve
pojave znače u kontekstu kapitalističke krize?
Sudjeluju: Primož Krašovec, Aleksandar Matković, Žarko Puhovski
Moderira: Karlo Jurak
