Redatelj: Ante Babaja
Scenarist: Ante Babaja, Božidar Violić, Slavko Kolar (prema motivima pripovijetki Slavka Kolara)
Direktor fotografije: Tomislav Pinter
Glumci: Manca Košir, Bata Živojinović, Fabijan Šovagović
Zemlja: Hrvatska
Godina: 1967.
Trajanje: 92'
Potresna priča o nježnoj seoskoj djevojci Janici koju uništavaju primitivni uvjeti života i surovost međuljudskih odnosa. Ona je odbačena i neshvaćena od svog muža Marka Labudana, a suosjećanje nalazi jedino kod seoskog osobenjaka Jože Svetog. No, to nije dovoljno za opstanak u sredini gdje je nježnost nedopustiva slabost i sramota...
Film prikazujemo u sklopu Svjetskog dana audiovizualne baštine koji obilježavamo zajedno s još 29 hrvatskih kina u organizaciji Kino mreže i Hrvatskog filmskog arhiva (Hrvatske kinoteke). Ulaz na projekciju je slobodan!
Otkako je UNESCO 2005. godine 27. listopada proglasio Svjetskim danom audiovizualne baštine, vlade, nacionalni filmski arhivi, televizijske i radio stanice, udruge i brojne filmske institucije svake godine diljem svijeta organiziraju javne programe, rasprave i predavanja s ciljem isticanja osjetljivosti i ugroženosti audiovizualnog nasljeđa te se objavljuju i dosad nepoznati filmski radovi iz zaštićenih kolekcija. Audiovizualna baština, u koju se ubraja naslijeđe koje pripada filmskom, televizijskom i radijskom mediju, a u osnovi pripada proteklom stoljeću, svjedok je ekonomskog, političkog i društvenog razvoja. Brojni su zvučni zapisi, pokretne slike i drugi audiovizualni materijali nažalost nepovratno izgubljeni kao povijesni izvori zbog zanemarivanja, prirodnog propadanja i tehnološke zastarjelosti. Upravo se iz tog razloga posebna pažnja 27. listopada svake godine pridaje podizanju svijesti o važnosti audiovizualnih dokumenata kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta svake zemlje te se upozorava na hitnu potrebu njihove zaštite.
Ante Babaja radio je kao profesor na Akademiji za kazalište, film i TV na današnjoj Akademiji dramske umjetnosti, osnivač je njezina filmskog odsjeka, gdje je nakon odlaska u mirovinu bio profesor emeritus. Režirao je dokumentarne filmove među kojima se ističe film "Čuješ li me?". Zapaženi su mu dokumentarni filmovi-eseji "Tijelo", "Kabina" i "Čekaonica". Karakteristično za njegov rad u igranome filmu je da se više bavi proživljavanjem junaka, nego fabulom. Njegovi filmovi često su temeljeni na književnim djelima: Carevo novo ruho, Pravda, Breza, Mirisi, zlato i tamjan te Izgubljeni zavičaj. Često je surađivao s književnikom Slobodanom Novakom pri adaptaciji njegovih djela.
